Ugovor s đavlom mnogima zvuči kao simpatična ideja. Je li ga moguće sklopiti, i što se događa onima koji ga ”sklope”?
Što ako bi vam Sotona ili jedan od njegovih demona ponudili ugovor? On će vam dati sve što vam srce želi – bogatstvo, moć ljepotu, veliku vještinu, itd. – u ovom životu. U zamjenu, on posjeduje vašu dušu u vječnosti.
Ideja sklapanja ugovora s đavlom je postala popularna u klasičnoj legendi o Faustu, znanstveniku koji se nagodio sa demonom Mefistofelosom. Mnoge slične priče postoje u vezi iste teme. U nekim legendama, osoba vara đavla na neki način, izbjegavajući ugovor i uspijevajući povrati svoju dušu. U drugim, đavao pobjeđuje prijevarom i lukavstvom.
U bilo kojem slučaju, ideja o gubitku duše u ugovoru s vragom je mnogo više kulturološka i literarna nego biblijska. Biblija nigdje ne bilježi nijedan izvještaj o ljudskom biću koji se pogađa sa Sotonom ili demonima.
Đavao koji sklapa ugovore
Ipak, Biblija opisuje đavla kao onog koji sklapa ugovore. Samo što prikazuje da se on pokušava dogovoriti sa samim Bogom. U knjizi o Jobu, primjerice, Sotona predlaže neku vrstu oklade s Bogom. Ako bi Bog dopustio veliku patnju Jobu, Sotona obrazlaže, Job će sigurno psovati Boga u oči (Job 1,9-11). Bog dopušta da se ovo dogodi s iznenađujućim rezultatima.
Mnogo kasnije u ljudskoj povijesti, đavao pokušava postići dogovor s Isusom na kraju njegove četrdesetodnevnog posta u pustinji. Nakon što je pokazao Isusu “sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu” (Matej 4,8), Sotona ih nudi Isusu ako mu se samo Gospodin ničice pokloni. Isus je otjerao Sotonu ukorom iz Božje Riječi (stih 10).
Biblija ne podržava nikakav pojam postizanja ugovora s đavlom, ali neki ljudi su pokušali napraviti takvu nagodbu jednostrano, nudeći sebe Sotoni u nadi dobivanja specijalnih privilegija od njega.
U neku ruku, to je priroda idolopoklonstva i pravog vještičarstva opisanog u Bibliji. Kada bi poganski vjernik posvetio žrtvu svojim bogovima, nadao se da će dobiti nešto zauzvrat – rodne usjeve, pobjedu u bitci, itd. (vidi 2. Ljetopisa 28,23). Kada bi čarobnjak ili vještica uvježbavali svoje vještine, nadali su se da će dobiti posebno znanje ili moć.
Ugovor s đavlom nema smisla iz nekoliko razloga
Iz biblijske perspektive, sklapanje ugovora s đavlom ne bi imalo smisla iz nekoliko razloga:
Prvo, Biblija razotkriva Sotonu kao lažova. Njegovo najjače oružje je prijevara. Od Evinog razgovora sa zmijom (Postanak 3), do Isusovog obilježavanja farizeja da su djeca oca laži (Ivan 8,44), vrag je uvijek prikazan kako uzima ono što je točno kvareći to kako bi uništio ljudska bića. Svatko tko bi pokušao sklopiti ugovor s takvim bićem je budala.
Drugo, iako Sotona može imati neku moć koja mu je dana kao “Knezu vlasti zraka” (Efežanima 2,2) i upravljati okolnostima života određene osobe, Biblija nikad ne pokazuje tu moć kao apsolutnu – samo Bog posjeduje apsolutnu moć. Također, Biblija uvijek pokazuje đavolju moć kako donosi bol, uništenje, propast i smrt s bilo kojim prolaznim uspjehom. Zadovoljstvo grijeha je samo “vremenito” (Hebrejima 11,25), a svaki pismeni pakt sa Sotonom bi se završio u očaju.
Na kraju, Sotona ne može posjedovati ljudske duše. Sve duše pripadaju Bogu koji ih je stvorio (Ezekiel 18,4). Pakao nije sotonino kraljevstvo. Unatoč milijunima šala i pričama, Sotona neće vladati kao gospodar pakla, uživati u svojoj moći nad ljudskim dušama; ne, on će sam biti osuđen na ognjeno jezero kao zatvorenik (Otkrivenje 20,10).
Istina je mnogo gora nego što legenda o Faustu to prikazuje. Sudeći po Božjoj riječi, svaka ljudska duša je već osuđena na pakao. Nijedan ugovor s vragom se ne mora postići kako bi se doživjela takva sudbina. Zbog našeg grijeha, našeg bunta protiv Boga, mi smo “djeca gnjeva” (Efežanima 2,3). Mi smo već osuđeni (Ivan 3,18). Ako se ne dogodi neka promjena naravno, naše duše će završiti u paklu bez njihova prodamo Sotoni.
Potreban nam je ugovor s Bogom
Nije nam potreban ugovor sa Sotonom – već smo na njegovoj strani – potreban nam je ugovor s Bogom. Potreban nam je On da spasi naše duše, promijeni naše krajnje odredište. Problem je što mu nemamo što ponuditi u razmjenu. Ne treba mu ništa od nas (Rimljanima 11,33-36), i svi naši pokušaji da utišamo Njegov gnjev kroz religijske obveze su beskorisni (Izaija 1,11).
Ali dobra vijest – evanđelje – je da nas Bog voli i da nam je ponudio svoju jednostranu “nagodbu”. Spasiti naše duše, dati sve što našim srca zaista vječno treba, u zamjenu za ništa osim naše vjere u njegova Sina, Isusa Krista. U velikoj razmjeni, Isus je utišao Božji gnjev prema nama, uzimajući naš grijeh i kaznu na sebe (1. Ivanova 4,10; 1. Petrova 2,24).
U Kristu, Bog će nam dati nov život. Ispunit naše beskorisne živote s ove strane vječnosti sa značajnim radom i radosnim iščekivanjem. Pogledajte Efežanima 2,1-10 kako bi pročitali više o ovom paktu koji Bog nudi.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
PROČITAJTE JOŠ:
