Kada bismo okupili religijske stručnjake iz cijelog svijeta, različitih vjera i iz različitih zemalja i upitali ih tko je Bog, dobili bismo mnoštvo različitih odgovora. Neki bi rekli da je Bog osoban, a drugi bi tvrdili da nije osoban.
No, ako vjerujemo da istina nije relativna, zaključili bismo da Bog ne može istodobno biti i osoban i neosoban. Postavljajući pitanja o tome tko je Bog i kako Ga možemo upoznati, susrećemo se s ograničenim dosezima razuma dok pokušavamo shvatiti beskrajno biće, osobu ili Boga. Zbog ograničenosti našeg uma čovječanstvo je razvilo brojna različita mišljenja.
I onaj tko tvrdi da Bog ne postoji krši osnovna filozofska načela, jer se predstavlja kao osoba ograničena razumijevanja (znanja) koja daje apsolutnu izjavu o prirodi beskonačnosti. To bi bilo jednako pitanju koliko cjelokupnog znanja posjeduje čovječanstvo?
Albert Einstein rekao je da čovječanstvo raspolaže s manje od 1% cjelokupnog znanja. No, bi li onda bilo moguće da Bog postoji u 99% preostalog znanja?
Jasno je, dakle, da osoba s ograničenim razumom ne može s potpunim pouzdanjem izjaviti kako Bog ne postoji. Da bi to mogao, čovjek mora posjedovati cjelokupno znanje; zato je ljudima vrlo teško zamisliti kakav je Bog zaista, a da pritom budu sigurni u ispravnost svojih mišljenja.
Dalje, možemo postaviti pitanje: Imamo li dovoljno dokaza da bismo mogli zaključiti da Bog postoji i kako je nemoguće ostvariti zajedništvo s Njime?
Vratimo se skupu religijskih stručnjaka. Pretpostavimo da netko od njih kaže:
“Ja sam svemogući Bog – ja sam stvoritelj neba i zemlje. Stvorio sam vas i ako ikada poželite iskusiti stvarni smisao svoga života, morate me osobno upoznati i ostvariti zajedništvo sa mnom.”
Kad bi se to dogodilo, barem bismo imali odakle početi. Mogli bismo promatrati dokaze o životu tog stručnjaka da bismo odredili istinitost ili neistinitost te njegove izjave. A to je upravo ono što imamo u osobi Isusa Krista.
Za vrijeme svoje zemaljske službe prije dvije tisuće godina Isus je indirektno izjavio: “Ja sam Bog.” Rekao je također da je Stvoritelj neba i zemlje i da jedino kroz Njega ljudski rod može iskusiti istinski mir i ostvariti vječni život. Time nije samo izrekao svoju dramatičnu objavu, već je imao dokaze za potvrdu tih tvrdnji. Upravo je Isusova jedinstvenost dokaz Njegova božanstva. Isus je jedinstven među svim religijskim vođama upravo po svojoj tvrdnji da je Bog.
– Buda nikad nije tvrdio da je Bog.
– Mojsije nikad nije tvrdio da je Jahve.
– Muhamed nikad nije tvrdio da je Allah.
Isus Krist je tvrdio da je istiniti i živi Bog!
Zapisi pokazuju da Isus nije bio raspet zato što je oživljavao mrtve ili učinio da slijepi progledaju odnosno hromi prohodaju. Bio je raspet zato što je tvrdio da je Bog. Stoga pitanje Njegova božanstva postaje vrlo važno.
Buda je jednostavno rekao:
– “Ja sam učitelj u potrazi za istinom.”
Isus je tvrdio:
“Ja sam Istina.”
Konfucije je izjavio:
– “Ja nikad nisam tvrdio da sam svetac.”
Isus je upitao:
– “Tko me može optužiti za grijeh?”
Muhamed je rekao:
– “Ako Bog ne prebaci svoj ogrtač milosti preko mene, ja nemam nade.”
Isus je rekao:
– “Ako ne vjerujete u mene, umrijet ćete u svojim grijesima.”
Isusove riječi tjeraju slušatelje ili čitatelje na odluku. Ono što odlučite u vezi s Kristom danas, to je najvažnija odluka koju ćete ikada donijeti.
Vaša odluka Isusu Kristu važnija je od vaše ideologije ili od vaše karijere. Važnija je i od izbora bračnog druga. Ako je Isus Bog, morate se odlučiti koji stav ćete zauzeti prema toj tvrdnji. Ako pak mislite da nije Bog, ne biste smjeli imati ništa s njim.
C. S. Lewis, nakadašnji profesor sveučilišta u Oxfordu i poznati kršćanski pisac, bio je ateist koji je kasnije postao kršćaninom. U svojim djelima ističe kako nitko ne može biti neutralan kad je riječ o Isusu Kristu. Lewis je napisao:
“Pokušavam spriječiti ljude da kažu glupost o Isusu, kao što je ova: ‘Spreman sam prihvatiti Isusa kao velikog moralnog učitelja, ali ne prihvaćam Njegovu tvrdnju da je Bog.’ To je nešto što ne smijemo reći … Vi se morate odlučiti: ili je taj čovjek bio Božji Sin, ili luđak, ili nešto još gore. Možete Ga zatvoriti kao ludu, možete pljuvati po Njemu i ubiti Ga kao demona, a možete i pasti pred Njegove noge i zvati Ga Gospodinom i Bogom. Ali ne smijemo sebi dopustiti glupost govoreći kako je On bio veliki ljudski učitelj. On nam nije ostavio tu mogućnost. On to nije želio biti.”
Jednog dana Isus je nekim svojim učenicima postavio dva pitanja: “Što svijet kaže da sam ja?” i “Što ti kažeš da sam ja?” Kroz izjave nekih poznatih ljudi pokušat ćemo, barem malim dijelom, odgovoriti na prvo pitanje.
Ako ste već proučavali život Isusa Krista, možda se slažete s većinom mislilaca kako je Isus najjedinstvenija ličnost koju je svijet ikada upoznao. Što temeljitije proučavate Njegov život, to ste više Njime impresionirani. Čak i skeptici i ateisti priznaju Isusovu jedinstvenost.
Renan, francuski mislilac i ateist, rekao je: “Koja god iznenađenja budućnost može donijeti, jedno je sigurno: Isus nikad neće biti nadmašen.”
Rousseau, također poznati francuski mislilac, usporedio je Isusa sa Sokratom izjavivši: “Ako su život i smrt Sokrata bili tkani od mudrosti – život i smrt Isusa bili su od samoga Boga.”
Napoleon je rekao: “Ja znam ljude, a Isus Krist nije bio samo čovjek.”
Lord Byron, engleski pjesnik koji nije prihvatio kršćanska načela, i koji je umro sa samo 26 godina nakon ispraznog života podređenog svojim sebičnim zadovoljstvima, rekao je o Isusu: “Ako je ikada čovjek bio Bog ili Bog čovjek, Isus je bio oboje.”
Nedavno je jedan pisac ovako opisao Njegov utjecaj:
“Bio bih potpuno u pravu kad bih rekao kako sve vojske, sve mornarice koje su ikad postojale, svi parlamenti što su ikad zasjedali i svi kraljevi što su ikad vladali – svi oni zajedno nisu utjecali na čovjekov život tako snažno kao jedan jedini život – život Isusa Nazarećanina. ”
Dakle, Isusa Krista skeptici i ljudi koji poznaju Njegov život smatraju najjedinstvenijom osobom koja je ikad živjela.
Prisjetimo se početnog pitanja: “Što kaže svijet da je Isus Krist?” Neki ljudi tvrde da je Isus bio legenda ili mit, da nikad nije postojao.
Povjesničar Pillip Schaff je napisao: “Postojanje Isusa Krista sigurno je kao i moje vlastito postojanje.”
Dr F. F. Bruce je izjavio: “Neki se ljudi igraju mitom, legendom, idealom Isusa Krista; oni koji to čine ne rade to na temelju povijesnih istraživanja!”
Čak i vjekovno stari povijesni izvori kao oni Kornelija Tacita, rimskog povjesničara iz prvog stoljeća, detaljno govore o Kristovoj osobi.
Josip Flavije, dobro poznati židovski povjesničar iz prvog stoljeća govori o životu i smrti Isusa Krista, i o tome kako je On tvrdio da je Mesija (Božji Pomazanik) čineći pri tom velika djela.
Skeptik H. G. Wells posvetio je u Nacrtu povijest više od dvadeset stranica Isusu Kristu, opisujući Njegov život i smrt s povijesnog gledišta.
Naravno, u Bibliji nalazimo četiri različita detaljna prikaza Kristova života. Primijetio sam da mnogi ljudi ispituju povijesnu autentičnost Biblije, ali ponovo naglašavam kako moramo biti oprezni s tvrdnjama koje nisu utemeljene na pouzdanim istraživanjima. Zapravo, postoji višestoljetni dokazi o povijesnoj pouzdanosti četiri evanđelja negoli za bilo koje drugo djelo klasične literature.
Što kaže svijet da je Isus Krist? Primijetio sam da intelektualci često vole reći kako duhovni i religijski interesi postoje samo zato da pomognu manje školovanim ljudima, da su samo neznalice i neškolovani ljudi zainteresirani za to kako upoznati Boga te da su oni jedini kojima Bog treba.
Dopustite mi da podijelim s vama nešto od onoga što su priznati intelektualci iz naše prošlosti i sadašnjosti rekli o svojim traženjima Boga kroz osobu Isusa Krista.
Jedan od najprofinjenijih velikana njemačke književnosti Johann Wolfgang von Goethe, pjesnik i dramatičar, nazvao je Isusa “božanstvenim … Svetim Čovjekom”, napisavši: “Ako se Božanstvo ikada prikazalo na Zemlji, bilo je to u osobi Isusa Krista.”
Dobitnik Nobelove nagrade Aleksandar Solženjicin, priznat u svijetu zbog svojih velikih literarnih postignuća, otvoreno govori o svojoj vjeri u Isusa Krista io tome kako ga je za boravka u Gulagu jedan liječnik Židov pridobio za Kristovu vjeru.
Pisci poput Lava Tolstoja i brojnih književnika nekadašnjeg SSSR-a, utvrdili su kako je Božji Duh potpuno izmijenio njihove živote.
Lav Tolstoj, slavni ruski pisac, veći je dio svog života proživio kao ateist, ali je pred kraj života izjavio:
“Trideset i pet godina svog života prihvaćao sam svijet kao nihilist – ne kao revolucionarni socijalist, nego kao čovjek koji ni u što ne vjeruje. Prije pet godina do mene je doprla vjera. Povjerovao sam u doktrinu o Isusu i cijeli je moj život doživio iznenadnu promjenu – život i smrt prestali su biti zli. Umjesto očaja, okusio sam zadovoljstvo i sreću koju smrt ne može oduzeti. ”
Vjerojatno najveći književni genij svih vremena, William Shakespeare, rekao je prije smrti: “Predajem svoju dušu u ruke Boga, moga Stvoritelja, potpuno vjerujući u Isusa Krista, svog Spasitelja.”
Profesor Ambrose Fleming, vodeći engleski znanstvenik i umirovljeni profesor elektrotehnike na Londonskom sveučilištu, rekao je o svojoj vjeri u Krista: “U Bibliji nama ničega što bi znanstveniku prouzrokovalo probleme sa Isusom Kristom.”
Karl Barth, jedan od vodećih intelektualaca prošlog stoljeća, poznat kao “veliki švicarski mislilac”, na pitanje koja mu je najdublja misao što ju je ikad izrekao, odgovorio je: “Isus me voli. To znam”
Profesor Charles Malek, bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda, govoreći o svojoj vjeri u Krista, izjavio je: “Mi moramo odbaciti podjelu između Krista i svemira, između razuma i vjere.” On mi je osobno pričao o svojoj predanosti Isusu Kristu kao svom Spasitelju i Gospodinu.
Zato vas molim, nemojte reći kako je Isus bio samo dobar i moralan čovjek, i nemojte prihvatiti zaključak kako On nikad nije postojao i kako je bio samo mit ili legenda. I molim vas, nemojte misliti da je samo neznalicama i neškolovanim ljudima potreban Isus Krist. Mislim da zbog ljubavi prema istini to ne bi bilo pošteno.
Autor: John Maisel
