Kada se osvrnemo na Postanak, istina je da se Sotona pobunio, a Eva sagriješila prije Adamove neposlušnosti.
Kada kršćani ili ostali govore o Adamu kao prvom grešniku, to dolazi od apostola Pavla koji kaže:
Zbog toga, kao što po jednome čovjeku grijeh uđe u svijet i po grijehu smrt, tako i smrt prijeđe na sve ljude, zato što svi sagriješiše. (Rimljanima 5,12)
To znači da je grijeh ušao na svijet kroz Adama – da je on taj kojem se pripisuje ulazak grijeha, čime je uslijedio ulazak smrti i patnje te potrebe za Spasiteljem – posljednjim Adamom (1. Korinćanima 15,45). Kada se osvrnemo na Postanak, istina je da se Sotona pobunio, a Eva sagriješila prije Adamove neposlušnosti.
Evin grijeh
Postoji nekoliko stvari u kojima je Eva pogriješila prije nego što je jela plod s drveta s kojeg nije smjela. Kada je zmija (koja je govorila Sotonine riječi) upitala u Postanku 3,1: „Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti ni s jednoga drveta u vrtu?, njezin je odgovor bio manji od savršenog:
A žena [Eva] reče zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti, ali za plodove drveta što je nasred vrta Bog reče: ‘Da niste jeli s njega! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« (Postanak 3,2-3)
Usporedite to s onim što je Bog zapovjedio u Postanku 2,16-17:
I zapovjedi Gospod, Bog, čovjeku govoreći: »Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi, ali s drveta spoznaje dobra i zla da nisi jeo! Jer u dan kad s njega pojedeš, zasigurno ćeš umrijeti!«
Eva je napravila tri pogreške u svom odgovoru:
- Dodala je zapovijed da ne diraju plod: „I ne dirajte u nj“. Čini se da je to u izravnoj suprotnosti sa zapovijesti Adamu da se brine o vrtu (Postanak 2,15), što bi vjerojatno uključivalo dodirivanje drveta i ploda s vremena na vrijeme. To je također Božju zapovijed učinilo iznimno strogom.
- Izostavila je da im je Bog dopustio da slobodno jedu sa svakog stabla. To je Boga učinilo manje milostivim nego što jest.
- Izmijenila je značenje riječi umrijeti. Dopustite da objasnim. Hebrejska riječ u Postanku 2,17 je „umirati umirati“ (muwth-muwth), koja se često prevodi kao „zasigurno umrijeti“ ili doslovno kao „umiranjem ćeš umirati“, što ukazuje na početak umiranja – u smislu pokretanja procesa. Drugim riječima, ako bi pojeli voće, onda bi Adam i Eva početi umirati i vraćati se u prah (što se i dogodilo u Postanku 3,19 kad su pojeli plod). Ako su trebali umrijeti još onda, Postanak 2,17 bi muwth koristio samo jednom kao što se koristi u hebrejskom i označava mrtvi, umrli ili umrijeti u apsolutnom smislu, a ne počeli umirati ili zasigurno umirali kao što se uobičajeno koristi umirati-umirati. Ono što je Eva rekla jest „umrijeti“ (muwth) jednom umjesto na način na koji je to u Postanku 2,17 Bog rekao kao „umirati-umirati“ (muwth-muwth). Tako da je ona izmijenila Božju riječ da izgleda opet stroža rekavši da će umrijeti odmah.
Često nas se navodi da vjerujemo da je u Postanku 3,4 Sotona samo prevario Evu izjavom: „Zasigurno nećete umrijeti!“. No, zanemarujemo oštroumnost i lukavost na koju Bog ukazuje da je zmija imala u Postanku 3,1. Zapazite također da dijalog sugerira da je Eva svojevoljno vođena. To jest, već je izmijenila ono što je Bog rekao.
Ako pobliže sagledate, zmija je za argument s Evom koristila iznimno pametan trik. Odgovorila joj je argumentirajući protiv Evinih pogrešnih riječi time što je koristila frazeologiju koju je Bog koristio u Postanku 2,17 („umirati-umirati“, muwth-muwth). Na prijevaran način, Sotona je koristio ispravan smisao za umrijeti kojeg je Bog naveo u Postanku 2,17 nasuprot Evinom pogrešnom gledištu. Zamislite ovakav pojednostavljen razgovor:
Bog kaže: Nemojte jesti jer ćete početi umirati.
Eva kaže: Ne smijemo jesti jer ćemo odmah umrijeti.
Zmija kaže: Nećete početi umirati.
Ovo je bilo veoma mudro od Sotone – koristio je Božju Riječ protiv nje kako bi ju prevario. Ovo nije jedini slučaj. Kada je Sotona kušao Isusa (Matej 4,1-11), Isus je rekao: „Pisano je“ i citirao Pismo (Matej 4,4). Drugi put, Sotona je pokušao citirati Pismo (tj. Boga) na prijevaran način, isto kao što je to učinio Evi (Matej 4,5-6). Naravno, Isusa nije prevario, i Sotoninu iskrivljenu uporabu Pisma ispravio je pravilnom uporabom Pisma (Matej 4,7). Zbog Evinog pogrešnog odgovora na Božju zapovijed, Sotona ju je lakše prevario zloupotrebom onoga što je Bog rekao.
Još nešto što se može izdvojiti u vezi Eve jest njezino usvajanje Sotonine izmjene iz „Gospodin Bog“ u jednostavno „Bog“ u Postanku 3,3. To je bilo imitiranje načina na koji je Sotona nazvao Boga kada je Evi postavio pitanje u Postanku 3,1. Sotona je umanjio važnost Boga time što nije koristio izraz koji je Bog koristio u Postanku 2,16-17, i Eva je slijedila taj obrazac. Iz njezinog odgovora zaključujemo da je počela kliziti u grijeh jer su je namamile njezine vlastite požudne misli o plodu (Jakovljeva 1,14-15). To je kulminiralo time što je pojela zabranjeni plod i dala svome mužu da isto jede. Eva je sagriješila protiv Boga jedući plod s drveta spoznaje dobra i zla, i učinila je to prije nego što je Adam jeo. Međutim, nakon pobližeg sagledavanja teksta, njihove oči nisu bile otvorene sve dok Adam nije pojeo plod – to je bilo vjerojatno samo nekoliko trenutaka kasnije (Postanak 3,7). Budući da je Adam bio stvoren prvi (Eva je stvorena od njega, ali oboje su stvoreni na sliku Božju), a zapovijed mu je dana izravno, i budući da je bio odgovoran za svoju ženu, to znači da je njegov grijeh doveo do pada čovječanstva. Kada je Adam jeo i sagriješio, znali su da je nešto pogrešno i osjećali su se posramljeno (Postanak 3,7). Grijeh i smrt su ušli u svijet.
Grijeh Sotone
Poput Eve, Sotona je sagriješio prije Adamove neposlušnosti. Njegov grijeh je bio ponos zbog njegove ljepote (Ezekiel 28,15-17), kao i pokušaj da se uspne i bude poput Boga (Izaija 14,12-14). Bio je oboren s neba kada se u njemu našla nesavršenost (Izaija 14,12; Ezekiel 28,15), a zatim pronalazimo njegov utjecaj u Edenskom vrtu (Ezekiel 28,13; Postanak 3).
Za razliku od Adama, Sotoni nikada nije dana vlast nad svijetom (Postanak 1,28). Dakle, njegov grijeh nije imao utjecaja na svijet, već samo na njega samog. To je vjerojatno razlog zašto je Sotona išao za onima kojima je dana vlast. Nastavljajući na svom putu kao Božji neprijatelj, on je očigledno htio učiniti najveću štetu, pa se vjerojatno njegova obmana Eve dogodila ubrzo nakon njegovog vlastitog pada.
Odgovornost Adama
Adam je pogriješio u svojoj odgovornosti na dva načina. Trebao je spriječiti svoju ženu da pojede plod, budući da je bio ondje i vidio točno što je krenula jesti (postanak 3,6). Umjesto da ispravi riječi svoje žene (Postanak 3,17), on ju je poslušao i jeo iako nije bio zaveden (1. Timoteju 2,14).
Također možemo tvrditi da Adam nije uspio pobrinuti se i sačuvati vrt kao što mu je Bog zapovjedio u Postanku 2,15. Znajući da će Sotona pasti, Bog je dao tu zapovijed Adamu, ali Adam nije izvršio zadatak. Bog je znao da će Adam u tome pasti, pa je imao spreman poseban plan.
Mnogi ljudi pitaju: „Zašto moramo umrijeti za nešto što je Adam učinio?“ Odgovor je jednostavan – nemamo isprike jer smo i mi sagriješili (Rimljanima 3,23; 5,12). To neke izaziva da pitaju: „Zašto smo morali naslijediti grešnu prirodu od Adama, zbog koje i mi griješimo?“ U Hebrejima 7,9-10 čitamo:
I po Abrahamu, takoreći, dade desetinu i Levi, koji inače prima desetine. Jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret izađe Melkisedek.
Ako slijedimo ovaj obrazac, onda smo svi mi bili u Adamu kada je sagriješio. Stoga, iako često krivimo Adama, život koji imamo bio je u Adamu kada je sagriješio, i grešna priroda koju smo dobili bila je u Adamu kada je sagriješio. Dijelimo krivicu i grijeh, isto kao i kaznu.
No, osvrnite se još i dalje. Svačiji život (uključujući Evin) došao je po Adamu, a izvorno od Boga (Postanak 2,17). Bog nas posjeduje i daje nam život koji imamo (Hebrejima 1,3), i On je taj kojeg trebamo slijediti umjesto naših vlastitih grešnih sklonosti. Od Adamovog grijeha, svi ljudi imaju potrebu za Spasiteljem, Isusom Kristom, Sinom Božjim koji je ušao u povijest kako bi postao čovjek i preuzeo kaznu za grijeh čovječanstva. Takav čin ljubavi pokazuje da Bog istinski voli čovječanstvo i želi vidjeti da mu se vratimo. Bog – kao autor života, podupiratelj života i Otkupitelj života – doista je Onaj kojem dugujemo sve.
Autor: Bodie Hodge; Prijevod: Vesna L.
