Uskrs nije samo simbol nade i novog početka – za mnoge je to događaj utemeljen na čvrstim povijesnim temeljima. Postoji nekoliko kategorija dokaza koje pružaju ozbiljan razlog za vjerovanje u uskrsnuće Isusa Krista. Ovdje su četiri najvažnije:
1. Je li Isus stvarno umro na križu?
Prva i osnovna pretpostavka: je li Isus uistinu umro? Gotovo svaki povjesničar i teolog – bez obzira na vjersku pripadnost – slaže se da je Isus bio mrtav nakon raspeća. Rimljani su bili izuzetno vješti u egzekucijama, a preživljavanje rimskog raspeća jednostavno nije zabilježeno.
Čak je i Journal of the American Medical Association objavio znanstvenu studiju u kojoj zaključuju da su dokazi jasni – Isus je bio mrtav čak i prije nego što je vojnik kopljem probio njegov bok. Ateistički novozavjetni znanstvenik Gerd Lüdemann izjavio je: „Povijesno gledano, neosporno je da je Isus bio mrtav.“
2. Rani izvještaji o uskrsnuću
Neki skeptici misle da je priča o uskrsnuću nastala kao legenda koja se razvijala desetljećima. No povijesna činjenica je da postoji rani kršćanski kredo – vjerojatno sačinjen svega nekoliko mjeseci nakon Isusove smrti – koji već tada navodi svjedočanstva o uskrsnuću.
Taj credo, koji se nalazi u Pavlovoj Prvoj poslanici Korinćanima (15,3-7), povjesničari smatraju jednim od najstarijih zapisa u Novom zavjetu. To nije tek teološka refleksija, već izravno svjedočanstvo prvih svjedoka – to je povijesno zlato.
3. Prazan grob
Još jedan važan dokaz: grob je bio prazan. Najzanimljivije je to što su i Isusovi protivnici to neizravno priznali. Kad su učenici počeli propovijedati da je Isus uskrsnuo, odgovor neprijatelja nije bio „nije grob prazan“, nego: „Učenici su ukrali tijelo.“
Time su priznali ključnu stvar – grob je zaista bio prazan. Pitanje nije više je li bio prazan, nego kako je do toga došlo.
4. Svjedoci uskrsloga Krista
Velika većina onoga što znamo o antičkom svijetu dolazi iz jednog ili dva izvora. No u slučaju Isusova uskrsnuća, imamo najmanje devet drevnih izvora, unutar i izvan Novog zavjeta, koji potvrđuju da su učenici bili uvjereni da su vidjeli uskrslog Isusa.
Ta uvjerenja nisu bila plod želja ni halucinacija. Bili su toliko uvjereni da su mnogi od njih zbog toga bili spremni podnijeti progonstva, pa čak i mučeništvo. Takvo nešto se ne čini zbog priče u koju nisi siguran.
Uskrs kao povijesni temelj nade
Kad sve zbrojimo – sigurnu smrt na križu, rane i vjerodostojne izvještaje, prazan grob i brojne svjedoke – dobivamo snažan slučaj za uskrsnuće. To nije bajka, već događaj koji stoji na temeljima ozbiljnih povijesnih dokaza.
Uskrs je, dakle, mnogo više od tradicije – to je poziv na nadu utemeljenu na stvarnosti.
