Strašna tragedija potresla je hrvatski nogomet. Bivši hrvatski reprezentativac Nikola Pokrivač (39) poginuo je u prometnoj nesreći kod Karlovca.
Vijest koja je sve ostavila bez riječi. Njegov život bio je svjedočanstvo ustrajnosti, borbe i ljubavi – prema obitelji, prema životu i prema nogometu.
Nikola Pokrivač nikada nije bio samo nogometaš. Bio je čovjek koji je prošao kroz vatru, ne jednom, već tri puta. Karijeru je morao prerano završiti nakon dijagnoze Hodgkinova limfoma. I dok bi mnogi tada klonuli, Nikola je krenuo u borbu koju je uspio dobiti – ne jedanput, nego triput.
“Tri dana sam dobio slobodno, da dođem u Zagreb po stvari i da se vratim u Tel Aviv. U ta tri dana na vratu mi je iskočila neka kvrga… Svijet mi se srušio.”
Borio se za život
Slučajnost – ili Božji prst? Kvrga koju je primijetio u trenucima dok se pripremao za povratak u Izrael, pokazala se znakom ozbiljne bolesti. I dok je njegov tadašnji klub, Maccabi, postupio hladno i neljudski, Pokrivač se nije predao. Tužio je klub, izborio pravdu – ali puno važnije, borio se za život.
“Moja prva reakcija bila je: ‘Što je sad ovo?’. Praktički nikad nisam imao ni ozljedu, a sad se moram boriti za život!”
Njegova snaga nije dolazila samo iznutra, već i izvana – iz ljubavi prema svojoj kćeri Niki. Bila mu je, kako je govorio, najveća inspiracija. I tako se vratio nogometu, Slaven Belupu, ali bolest se ponovno vratila. I još jednom. I svaki put, Nikola se dizao.
“Kad mi se bolest drugi i treći puta vratila, znao sam da ću je pobijediti. Jer, ako sam je pobijedio prvi puta, pobijedit ću je i drugi i treći put.”
“Majka me rodila, majka me spasila”
U jednom od najdirljivijih trenutaka njegova života, transplantaciju matičnih stanica donirala mu je – njegova majka. U isto vrijeme, i prvi i drugi dar života. U toj rečenici – “Majka me rodila, majka me spasila” – sažet je sav smisao žrtve, ljubavi i milosti.
Nažalost, unatoč pobjedama nad bolešću i svemu što je prošao, život ga je napustio iznenada, u prometnoj nesreći. I tu dolazimo do istine koju često zaboravljamo:
život je prolazan, krhak i nepredvidiv.
“Ne znate dana ni časa…” (Matej 25,13)
Tako nas uči i Riječ Božja. I Nikolin život, i njegova iznenadna smrt, podsjećaju nas koliko je važno živjeti s vjerom, s ljubavlju i u zahvalnosti. Svaki dan koji dobijemo dar je. I nikada ne znamo kada će doći posljednji.
Stoga, ne odgađajmo ljubav. Ne odgađajmo oprost. Ne odgađajmo Boga.
Nikola Pokrivač je otišao, ali ostavio je trag – ne samo na travnjaku, nego i u srcima svih koji su pratili njegovu borbu. Neka mu Gospodin udijeli pokoj vječni. Počivao u miru Božjem.
