Veliki protestantski reformatori poput Martina Luthera, Jeana Calvina i Johna Knoxa svojevremeno su se držali uvjerenja kako je papa Antikrist. Veliki propovjednici probuđenja 17. i 18. stoljeća dijelili su isto mišljenje.
Do prije 50 godina gotovo cijeli protestantsko – evanđeoski svijet smatrao je osobu i djelo pape antikršćanskim.
Bezbroj je razloga za tako nešto, kako doktrinarnih (biblijsko-teoloških) tako i povijesno-političkih. Svjedoci smo skandaloznih papinih djela i odluka kroz ranu i kasnu srednjovjekovnu povijest, kao i svakakvih osoba koji su se pojavili na mjestu istih.
Danas se takva situacija promijenila, te se samo u nekim radikalnijim protestantsko-evanđeoskim krugovima još uvijek vjeruje o papi kao Antikristu. Zašto protestantski svijet više ne vjeruje u tako nešto? Donosimo nekoliko razloga:
I protestanti i rimokatolici se sve više zajedno bore protiv problema legalizacije pobačaja, homoseksualnih brakova, kloniranja i dr.
60-ih godina je došlo do prihvaćanja rimokatolika, koji su doživjeli karizmatično iskustvo, od strane pripadnika pentekostalnog pokreta među protestantima.
Kroz različite ekumenske projekte i organizacije razgovaraju o postojećim problemima.
Proročki učitelji smatraju kako će osoba Antikrista prije izaći iz Ujedinjenih naroda ili Europske unije. Posljednjih godina vrlo popularno je učenje kako će Antikrist doći najvjerojatnije iz islama.
Premda su i dalje kritični prema učenju Rimokatoličke crkve, mnogi protestanti kažu da nema smisla vjerovati kako će Antikrist, o kojemu govori Knjiga Otkrivenja, biti papa. Upitna im je i politička moć koju Rimokatolička crkva danas ima i koju bi mogla imati u budućnosti.
