Isus sad ima mnogo ljubitelja njegova nebeskog kraljevstva, ali malo nositelja njegova križa. Ima mnogo željnih utjehe, ali malo željnih nevolje. On nalazi mnoge za svojim stolom, ali malo onih koji su uzdržljivi poput njega.
Svi se žele radovati s njim, ali malo ih je išta voljno podnijeti za njega. Mnogi slijede Isusa kad lomi kruh, ali malo ih je da ispiju čašu njegove muke. Mnogi se dive njegovim čudima, ali malo ih slijedi sramotu njegova križa. Mnogi ljube Isusa dok ih ne snađu nevolje. Mnogi ga slave i blagoslivljaju sve dok primaju utjehu od njega.
… Ali oni koji ljube Isusa radi njega samoga, a ne zbog neke posebne utjehe koju primaju od njega, blagoslivljaju ga u svakoj nevolji i patnji srca, kao i u stanju najveće utjehe. O, kako je snažna čista Isusova ljubav, koja nije pomiješana sa osobnim interesima ili sebičnošću!
Zar se ne bi svi oni koji uvijek traže utjehu trebali nazivati koristoljupcima? Ne pokazuju li oni koji uvijek razmišljaju samo o svojoj vlastitoj koristi i napretku da više vole sebe nego Krista? Gdje će se naći netko tko je voljan služiti Bogu ni za što?
… Pripremite se podnijeti mnoge nevolje i različite poteškoće u ovom jadnom životu, jer tako će to biti s vama, tko god da jeste, i potpuno je sigurno da ćete to naći, gdje god da se krijete. Tako to mora biti; ne postoji nikakav lijek ni sredstvo da bi se izbjegla nevolja i žalost, nego samo da ih podnesemo.
Ispijte čašu Gospodnju srdačno, ako želite biti njegov prijatelj i imati dijel s njim. A što se tiče utjeha, ostavite ih Bogu. Neka čini što god mu je volja.
Odlučite da ćete podnositi nevolje i smatrajte ih najvećim utjehama, jer patnje ovoga sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja dolazi.
… Kad sve pročitamo i istražimo, neka ovo bude konačan zaključak – “… da nam kroz mnoge nevolje valja ući u kraljevstvo Božje” (Dj 14,22).
Autor: Thomas à Kempis
