U svakom trenutku boli i patnje, Bog ne obećava da će ukloniti sve oluje, ali obećava da će u svakoj biti s tobom.
Sjećam se trenutaka u svom životu kada sam mislila da ne mogu dalje. Teret boli, gubitka i straha pritisnuo me toliko da sam jedva disala. U tim trenucima nije bilo vidljivog znaka, nije bilo grmljavine s neba koja najavljuje spas. Ali bilo je nečeg drugog – tihog šapata u duši, osjećaja da nisam sama. Osjećala sam kao da me netko drži za ruku i govori: “Ne boj se, ja sam tu.” To je bilo dovoljno da stanem na noge, uzmem dah i nastavim, korak po korak, kroz oluju.
Biblija nam kaže: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.” (Psalam 23, 4) Ove riječi nisu samo lijepa poezija – one su sidro. One su dokaz da Bog ne obećava da će nas poštedjeti boli, ali obećava nešto moćnije: hodat će uvijek s nama kroz sve. On ne stoji na obali, promatrajući nas kako se borimo s valovima – On je u čamcu s nama.
Možda se upravo sada boriš sa svojom olujom …
Možda je to bolest koja te izjeda, gubitak voljene osobe koja ti kida srce ili strah od sutrašnjice koji te drži budnom noću. Možda se pitaš gdje je Bog u svemu tome, zašto ti se ovo događa. Ali, evo istine koja te može održati: On nije otišao. Njegovo obećanje nije prazna riječ. On je tu, bliže nego što možeš zamisliti, čekajući da mu pružiš ruku, da mu dopustiš da te vodi.
“Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.” (Izaija 41, 10)
I znaj ovo – oluje ne traju zauvijek. Kiša prestaje, vjetar se smiruje, a sunce, makar i stidljivo, probija se kroz oblake. Ali čak i dok oluja bijesni, nisi sam. Bog je uz tebe, ne kao daleki promatrač, već kao otac, prijatelj, spasitelj. Njegova ljubav je jača od svakog vala, njegova snaga veća je od svake oluje. Drži se tog obećanja, jer ono nikada neće iznevjeriti.
MOLITVA: Bože moj, u ovom trenutku tame i bola, dolazim pred Tebe. Osjećam kako me valovi nevolje preplavljuju, a snaga mi polako nestaje. Ti znaš svaku suzu koju prolijem, svaki uzdah koji mi se otme, svaki strah koji mi tišti dušu. Molim Te budi mi utočište u ovoj oluji. Obavij me svojom ljubavlju kada se osjećam sama, podigni me svojom snagom kada klecam pod teretom i daj mi svjetlo nade kada sve oko mene tone u mrak. Ne tražim da mi ukloniš svaku muku, već da me nosiš dok prolazim kroz nju. Daj mi hrabrosti da vjerujem, strpljenja da čekam i mira da osjetim Tvoju prisutnost usred boli. Amen!
