Nevjerojatna priča o preživljavanju dolazi iz Perua, gdje je 61-godišnji Máximo Napa Castro spašen nakon što je proveo više od 90 dana izgubljen na moru.
Njegova odlučnost, snalažljivost i nevjerojatna volja za životom pomogli su mu da izdrži gotovo nemoguće uvjete.
Sudbina ribara u nemilosti oceana
Castro je 7. prosinca 2024. isplovio iz obalnog grada Marcona u Peruu na ribarski izlet, ne sluteći da će mu se život dramatično promijeniti. Olujno vrijeme deset dana kasnije odnijelo je njegov brod daleko od planirane rute, ostavljajući ga izgubljenog u beskrajnom prostranstvu Tihog oceana.
Spas je stigao tek 11. ožujka 2025., kada ga je pronašao ekvadorski ribarski patrolni brod 388 milja od luke Chimbote. Kada su ga spasitelji izvukli iz čamca, bio je teško dehidriran i u kritičnom stanju. Odmah je prevezen na medicinske preglede u bolnicu Nuestra Señora de las Mercedes u gradu Paita.
Borba za preživljavanje
U intervjuu za lokalne medije, Castro je opisao svoje mučne dane na moru. Kišnicu skupljenu na brodu koristio je za piće, a prehranu je osiguravao loveći insekte, ptice i čak jednu kornjaču.
Posljednjih 15 dana prije spašavanja nije imao hrane, a kako je izjavio za Reuters, kornjačina krv bila je posljednji spas koji mu je pomogao da preživi. “Skuhao sam posljednje zrno riže koje sam imao na vatri. Bio sam slab, ali nisam odustajao.”
Snaga obitelji i vjera u povratak
Jedna misao mu je neprestano davala snagu: njegova obitelj. “Rekao sam si da ne želim umrijeti zbog svoje majke. Imam unuku staru svega nekoliko mjeseci. Držao sam se zbog nje. Svaki dan sam mislio na svoju majku”, ispričao je za CNN.
Njegova majka, Elena Castro, s nadom je čekala bilo kakve vijesti o sinu. “Molila sam Gospodina, neka mi ga vrati, bio živ ili mrtav, samo da ga još jednom vidim”, rekla je nakon što je saznala da je pronađen.
Njegove kćeri, međutim, nikada nisu gubile vjeru. Jedna od njih, Inés Napa, svakodnevno je objavljivala apele za njegov pronalazak, a 3. ožujka napisala je: “Svaki dan je muka za cijelu obitelj… Nikad nećemo izgubiti nadu da ćemo te pronaći, tata.”
Povratak kući i novi početak
Po dolasku u zračnu luku Jorge Chávez 15. ožujka, Castro se emotivno susreo s obitelji. “Danas sam pojeo rižu s piletinom i grahom. Htio sam pojesti pet tanjura, ali nisam mogao, želudac mi se još mora prilagoditi. Mama mi je obećala skuhati carapulcru, rižu s piletinom i suhu juhu.”
Njegova obitelj sada organizira njegovo putovanje u Pisco, gdje će konačno moći zagrliti majku i ostatak rodbine. Unatoč strašnoj nedaći, Castro je ostao nevjerojatno pozitivan: “Liječnici kažu da sam dobro. Oduvijek sam dobro jeo, iako sada moram biti malo oprezniji.”
Priča Máxima Nape Castra svjedočanstvo je ljudske izdržljivosti, snage ljubavi i nade. Njegov povratak kući nakon 95 dana izgubljenih na moru dokaz je da se nikada ne smije odustati, čak ni kada se čini da su izgledi protiv nas.
