Zbog Božje duboke ljubavi prema nama, kao vjernici uvijek želimo težiti većoj poslušnosti i svetosti u našim životima. Međutim, u našem palom svijetu ipak sagriješimo i razočaramo Boga. U nastavku razmislimo o ove 3 stvari koje trebamo učiniti svaki puta kada sagriješimo.
1. Razmislite o ozbiljnosti grijeha
Prvi korak je dobro razmisliti o tome što smo učinili. Pitajmo se: što me navelo na ovaj grijeh? Koje su posljedice mojih postupaka? Razmišljanje o grijehu pomaže nam da shvatimo njegovu ozbiljnost i da prepoznamo obrasce koje trebamo promijeniti. Psalmist u Bibliji moli: “Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje!” (Psalam 139, 23). Takvo razmišljanje otvara nam oči za istinu o nama samima i priprema nas za sljedeće korake.
PROČITAJTE: Zašto vjernik ponekad sagriješi?
2. Sjetite se Isusovih riječi o oprostu
Kada nas grijeh optereti, lako je upasti u očaj i misliti da je to što smo učinili neoprostivo. Zato je važno sjetiti se Isusovih riječi koje nude nadu i utjehu. Isus je rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Matej 11, 28) i “Onoga tko dođe k meni neću izbaciti” (Ivan 6, 37). Također je učio o Božjoj spremnosti da oprosti, kao u priči o izgubljenom sinu (Luka 15, 11-32), gdje otac s ljubavlju prima sina koji se vraća. Te riječi podsjećaju nas da Bog nije dalek i osvetoljubiv, već milosrdan i spreman oprostiti onima koji se Mu obraćaju. Oslanjanje na ove istine daje nam snagu da nastavimo dalje.
3. Iskreno se pokajte
Konačno, moramo se iskreno pokajati – ne samo riječima, već srcem i djelima. Pokajanje je više od osjećaja žaljenja; to je svjesna odluka da se okrenemo od grijeha i vratimo Bogu. U Djelima apostolskim 3, 19 stoji: “Pokajte se, dakle, i obratite se da se izbrišu grijesi vaši.” Iskreno pokajanje uključuje molitvu za oprost, ali i konkretne korake da promijenimo svoje ponašanje: na primjer, ispravljanje nepravde koju smo počinili ili izbjegavanje situacija koje nas vode u iskušenje. Kada se pokajemo s vjerom, otvaramo vrata Božjoj milosti koja nas obnavlja.
Grijeh nas može odvojiti od Boga i drugih, ali ne mora imati posljednju riječ. Grijeh nije kraj, već poziv na promjenu. U konačnici, svaki pad prilika je za ustajanje – ne samo da se vratimo tamo gdje smo bili, već da postanemo jači, mudriji i bliži Onome koji nas je prihvatio u svoju obitelj.
