Zamislite da postoji drevni dokument, napisan prije gotovo 2000 godina, koji otkriva tajne molitve i posta na način koji većina današnjih kršćana nikada nije čula.
To nije nikakvo izgubljeno evanđelje ni tajna zavjera, već stvarni tekst iz prvog stoljeća poznat kao Didahe.
Ovaj jedinstveni dokument daje nam uvid u to kako su prvi kršćani prakticirali post, molitvu i pripremali se za moćne susrete s Bogom. Njihove metode mogle bi u potpunosti promijeniti vaš pogled na duhovnu disciplinu!
Što su Didahe?
Didahe, ili “Naučavanje dvanaestorice apostola”, jedan je od najstarijih kršćanskih spisa izvan Novog zavjeta, nastao između 50. i 100. godine poslije Krista.
Bio je visoko cijenjen u ranoj Crkvi i služio kao priručnik (katekizam) za kršćanski život, crkvene obrede i duhovnu disciplinu. Premda nije dio kanonskih spisa, Didahe pruža neprocjenjiv uvid u to kako su prvi kršćani shvaćali molitvu, post, krštenje i svakodnevni hod s Kristom.
Post kao djelo ljubavi
Jedna od najmoćnijih pouka u djelu Didahe jest da post nije bio samo osobni duhovni proboj – bio je čin ljubavi. Apostoli su zapisali:
“Ovo je put života: Prvo, ljubi Gospodina, Boga svoga, koji te stvorio. Drugo, ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. Treće, ne čini drugima ono što ne želiš da drugi učine tebi.”
Kako su prvi kršćani živjeli ove riječi? Blagoslivljali su one koji su ih ogovarali, molili za svoje neprijatelje i – postili za one koji su ih progonili! Jeste li primijetili tu ključnu razliku? Nisu se samo molili za svoje neprijatelje, već su i postili za njih. To je razina duhovne zrelosti kakvu rijetko viđamo danas.
Isus je u Luki 6,32-33 rekao: “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu zahvalnost imate? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakvu zahvalnost imate? I grešnici to čine.”
Post, dakle, nije samo način da nešto primimo od Boga, već sredstvo kojim nas On oblikuje u svoju sliku.
Post prije krštenja
Još jedan fascinantan uvid iz Didaha odnosi se na krštenje. Apostoli su propisali da i krštenik i onaj koji krsti trebaju postiti prije krštenja. Napisali su:
“Prije krštenja, neka onaj koji krsti i onaj koji se krsti poste, a ako drugi članovi Crkve mogu, neka poste i oni. Onaj koji se krsti neka posti jedan ili dva dana prije krštenja.”
Zamislite to na trenutak. Danas se krštenja često obavljaju bez ikakve posebne pripreme, dok su prvi kršćani smatrali da je taj čin toliko svet i ozbiljan da su postili ne samo oni koji su se krstili, već i cijela crkvena zajednica! Zašto? Jer je krštenje bilo javno svjedočanstvo da se ostavlja stari život i ulazi u novi savez s Kristom. To nisu shvaćali olako – i mi bismo trebali slijediti njihov primjer.
Kada su rani kršćani postili?
Posljednji uvid iz Didaha mogao bi vas iznenaditi. Rani kršćani postili su dvaput tjedno – ali ne bilo kojim danima. Farizeji su također postili dvaput tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom, ali budući da ih je Isus osudio zbog licemjerja, prvi kršćani nisu htjeli s njima imati ništa zajedničko. Zato su izabrali srijedu i petak kao svoje dane posta.
Vidite li uzorak? Nisu samo slijepo postili iz tradicije, već su namjerno oblikovali svoj post tako da bude izraz pobožnosti i odvojenosti za Boga.
Post kao način života
Pouka iz Didachea je jasna – post nije bio samo povremeni vjerski čin, već način života. Prvi kršćani nisu postili iz obaveze, već iz predanosti. Shvaćali su da post nije stvar legalizma, već ljubavi prema Bogu i želje za dubljom vezom s Njim.
Kada postimo s ispravnim srcem, ne izvršavamo samo religiozni ritual, već se pripremamo za snažnije susrete s Bogom. Možda je vrijeme da ponovno otkrijemo ovu drevnu praksu i iskusimo duhovni rast kakav su doživjeli prvi učenici Krista.
