Iako su mnogi upoznati s konceptom Sotone, sam Isus je ponudio duboke i često previđene uvide u tu figuru.
Osim jednostavnih izjava o zlu, Isus je otkrio đavolje taktike, njegov utjecaj i njegov konačni poraz. Evo četiri ključne činjenice koje je Isus podijelio o Sotoni, a koje bi vas mogle iznenaditi:
1. Podmukli neprijatelj: više od samog imena
Isus nije okolišao kada je opisivao Sotonu. Nazvao ga je “neprijateljem” i “zlim,” kao što se vidi u prispodobi o kukolju (Matej 13,24-39). Ova prispodoba ilustrira Sotoninu strategiju: sijati neslogu i korupciju usred Božjeg dobrog djela.
On djeluje u sjeni, sijući “kukolj” (one koji pripadaju zlu) među “pšenicu” (ljude Kraljevstva). To stvara sliku proračunatog protivnika koji aktivno radi na potkopavanju Božjih planova.
Nadalje, Isus je pojasnio da “sav svijet leži u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5,19). To naglašava Sotonin sveprisutan utjecaj, ne samo kao napasnika, već i kao vladara nad sustavom koji se protivi Bogu.
2. “Knez ovoga svijeta”: pali vladar
Isus je Sotonu nazvao “knezom ovoga svijeta” (Ivan 12,31, 14,30). Ovaj naslov otkriva Sotoninu vlast nad svjetskim sustavom koji odbacuje Boga. To nije samo simboličan naslov; on označava stvarnu, iako privremenu, vlast.
Isusove izjave o Sotoninom nadolazećem “izbacivanju” i “sudu nad ovim svijetom” nagovještavaju njegov konačni poraz na križu. Iako Sotona još uvijek “obavlja svoj zli posao”, njegova sudbina je zapečaćena.
On vlada “svjetskim ideologijama, obrazovanjem i trgovinom”, manipulirajući “mislima, idejama, spekulacijama i lažnim religijama.” To otkriva lukavog i strateškog protivnika koji djeluje kroz svjetovne sustave kako bi postigao svoje ciljeve.
3. Tužitelj: traži da rešeta vjernike
Možda jedan od najotkrivajućih uvida dolazi iz Isusova upozorenja Petru: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas prorešeta kao pšenicu” (Luka 22,31). Ovo otkriva Sotoninu želju da testira i slomi vjeru vjernika, da ih “protrese” dok se njihova vjera ne odvoji od nečistoća.
Ovaj proces “rešetanja” poput vršidbe pšenice, metafora je za intenzivna iskušenja i kušnje. Isusovo posredovanje za Petra pokazuje da čak i kada Sotona traži uništenje, Bog je u kontroli. On dopušta kušnje da pročišćavaju i jačaju vjernike, pretvarajući slabost u snagu.
4. Dopuštenje i ograničenja: Božja suverenost
Priča o Petru, poput priče o Jobu, otkriva ključnu istinu: Sotonina moć nije apsolutna. On djeluje unutar granica koje je postavio Bog. Sotona je “tražio” Petra, što sugerira da mu je potrebno dopuštenje da djeluje. To naglašava Božju krajnju suverenost.
Iako je Sotona strašan protivnik, on nije svemoćan. Isusovo jamstvo da “sam molio za tebe da tvoja vjera ne malakše” (Luka 22,32) ističe Božju aktivnu uključenost u zaštitu njegovog naroda. To nas podsjeća da čak i suočeni s intenzivnim kušnjama, nismo sami. Bog posreduje za nas, ograničavajući Sotonin doseg i osiguravajući našu konačnu pobjedu.
Ovi uvidi od Isusa nude nijansirano razumijevanje Sotone, prelazeći okvire pojednostavljenih predodžbi o zlu. On je strateški protivnik, snažan utjecaj i neumoljivi tužitelj. Međutim, njegova moć je ograničena, a njegov konačni poraz je zajamčen. Kroz Isusova učenja stječemo mudrost i snagu da se odupremo njegovim spletkama i ostanemo vjerni Bogu.
