Zašto trebamo vjerovati u postojanje đavla?

Neki kažu: ”U današnje vrijeme vjerovanje u postojanje đavla je nemoguće.” No, svakako da postoje određeni razlozi zašto bismo trebali vjerovati.

Prvo, vjerovanje u njegovo postojanje je biblijsko. To ne znači da je Biblija usredotočena na njega. Stari zavjet rijetko spominje đavla i Novi zavjet malo više govori o njemu. Isus je vjerovao u njegovo postojanje i osobno je kušan od njega. On je izgonio demone, oslobađao ljude ropstva sile zla i grijeha, i dao je vlast učenicima svojima isto činiti. Ostatak Novoga zavjeta na mnogim mjestima govori o djelima đavla (1 Pet 5,8-11; Ef 6,1-12)

Drugo, mnogi su kršćani stoljećima gotovo nedvojbeno vjerovali u postojanje đavla. Rani crkveni oci, reformatori, veliki evangelizatori: Wesley i Whitefield i nebrojeni muškarci i žene znali su za postojanje stvarne sile zla. Čim počnemo služiti Bogu đavao nas pokuša smesti. Jean-Baptiste Vianney je rekao: ”Đavao kuša samo one duše koje se odriču grijeha… ostali pripadaju njemu; njih ne mora iskušavati.”

Treće, zdrav razum nas upućuje na njegovo postojanje. Svaka teologija koja niječe postojanje đavla ima zadatak objasniti: porijeklo zla, nasilja i patnje, masovna ubojstva, brutalna silovanja, visoki stupanj narkomanije, terorizam, seksualno i tjelesno zlostavljanje djece, okultizam i sotonske obrede. Tko stoji iza ovoga? Jedna pjesmica glasi ovako:

”Neki kažu da đavla nema

Drugi kažu da je živ,

Ali ljudi kao što smo ti i ja

Žele znatko tko je onda za zlo kriv?”

Sveto Pismo, tradicija i razum ističu postojanje đavla

Sveto Pismo, tradicija i razum ističu postojanje đavla. To međutim ne bi trebala postati naša opsesija. C. S. Lewis je rekao: ”Postoje dvije jednake i suprotne zablude u koje ljudi danas mogu pasti glede đavla. Jedna je vjerovati da on ne postoji, a druga je vjerovati u njega i posvetiti mu preveliku i nezdravu pozornosti. Oboje su jednako zadovoljni ovim zabludama i jednakim oduševljenjem dočekuju materijalizam ili magiju.

Glede nevjerovanja u Sotonu, Michael Green je napisao:

”Kao što general može uvjeriti neprijatelja da ga podcijeni, tako i Sotona… svjestan sadašnjim tijekom događaja koji mu omogućuju olakotno i učinkovito maksimalno djelovanje, opčinjuje ljude da ga ne shvaćaju ozbilnjo. Što više potiče takvo shvaćanje, bolje je za njega. Što više može oslijepiti ljudske umove, njegov je cilj sve bliži.”

Pretjerani interes za đavla

Mnogi ljudi padnu u napast u drugu opasnost tako što se pretjerano i nezdravo zanimaju za njega. Spritizam, vračanje, gatanje, zazivanje duhova, astrologija, horoskopi, čarobnjaštvo i zanimanje za okultno je u porastu. Bavljenje tim djelatnostima je strogo zabranjeno u Svetom pismu (Pnz 18,10; Lev 19,26; Gal 5,19; Otk 21,8; 22,15). Ako smo se bavili i takvim stvarima možemo primiti oproštenje. Moramo se pokajati i uništiti sve što je s tim povezano; knjige, amajlije, DVD-e, časopise i sl. (Dj 19,19).

Čak se i neki kršćani pretjerano zanimaju za njega. Jedan mi je kršćanin nedavno pokazao zbirku svojih tzv. kršćanskih knjiga koje su govorile o neprijateljevu djelovanju, špekulacijama o značenju broja zvijeri u Knjizi Otkrivenja i plaćanju kreditnim karticama. Njegova je namjera, uvjeren sam, bila ispravna, ali mi se čini da je njegova usredotočenost na neprijatelja bila prevelika. Biblija nije takva. Njeno je žarište na Bogu.

Autor: Nicky Gumbel; prema poglavlju iz knjige ”Životna pitanja”