Sigisbert Schwind zaređen je za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart 1958. zajedno s još 35 kandidata za ređenje. Tada je mislio da bi celibat jednog dana mogao postati dobrovoljan.
Svećenik Schwind priznaje da bi volio da je postao otac, ali to mu kao katoličkom svećeniku nije bilo moguće zbog celibata. Preko 40 godina bio je župnik u biskupiji Rottenburg-Stuttgart. Kada se danas Schwind osvrne na svoj život, ne žali što je odustao od vlastite obitelji. Za njega su njegova obitelj bili ljudi u crkvama u kojima je radio, a posebno njegova sestra Edeltraud. Napustila je posao medicinsko-tehničke suradnice kako bi živjela s bratom u župnom domu, kuhala mu i brinula se o kućanstvu i mnogostruko bila angažirana u župi.
“Uvijek mi je govorila kad sam nejasno govorio tijekom propovijedi ili svete mise”, sjeća se Schwind. Prije sedam godina umrla mu je sestra, u 91. godini života.
Nadao se da će celibat postao s godinama dobrovljan
Sigisbert Schwind rođen je 1932. godine. Navodno se toliko smijao na svom krštenju da mu je kuma rekla da će jednog dana postati svećenik. “Bila je u pravu”, sretno kaže 92-godišnjak. I roditelji su mu bili vjernici: majka je svaki dan išla na misu i “molila se za mene i pomogla mi da postanem svećenik”, siguran je Schwind. U njegovoj obitelji je “već postojao trend rada u crkvi”. Otac mu je bio član crkvenog vijeća, stric svećenik, a u obitelji je bilo nekoliko redovnika.
Godine 1958. Schwind je zaređen za svećenika u Rottenburškoj katedrali svetog Martina. “Bilo nas je 36 novih svećenika”, prisjeća se. Međutim, on i njegovi kolege zaređeni svećenici nadali su se u to vrijeme da bi celibat jednog dana mogao postati dobrovoljan i da bi “možda mogli kasnije da se vjenčamo”, izvještava umirovljeni svećenik. Schwind je uvjeren da dobar obiteljski čovjek može biti i dobar župnik. “Oboje zajedno je moguće.”
U Göppingenu je upoznao dvojicu oženjenih sirijskih pravoslavnih svećenika. “Jedan je imao petero djece, drugi osmero”, sjeća se. “Kada su se održavala bogoslužja, crkva je bila puna obitelji i djece.” Za njega je to bio “dobar primjer”.
Sretan je što i danas može raditi kao svećenik
Kad je 2002. godine otišao u mirovinu i preselio se sa sestrom Edeltraud iz svoje posljednje župe u Göppingenu u Rottenburg, odmah je upitao svećenika tamošnje katedrale može li i dalje držati mise. Stariji župnik do danas svakodnevno slavi euharistiju u jednoj od devet župa u Rottenburgu i dodatno u dva staračka doma.
Prenošenje Radosne vijesti, Evanđelja, ljudima oduvijek je bila želja njegova srca. Samo što je crkva prije bila punija … Schwind se ponekad pita zašto to danas više nije tako i koji bi tome mogao biti razlog.
“Prije sam bio za celibat, ali više ne. Puno sam naučio jer sam svjedočio usamljenosti nekih mladih vikara u župnom dvoru. Ovo nije dobro.”
92-godišnji svećenik bio bi sretan i kada bi jednog dana žene mogle biti zaređene za đakonice. Sljedeći bi papa to konačno trebao omogućiti, naglašava Schwind, jer bi to bio veliki dobitak za Crkvu. Kad bi Schwind danas mogao nešto poželjeti, bilo bi to da se mladi ponovno oduševe Crkvom, piše Katholisch.de.
