Maria Isabel Quaresma Dos Santos proživjela je sudbinu koja je šokirala cijeli svijet. Rođena 1970. godine u selu Tabua u Portugalu, Maria je bila zdrava beba, ali je njeno djetinjstvo bilo sve osim normalno.
Njena majka, koja je bolovala od meningitisa i imala psihičkih problema, nije je doživljavala kao svoje dijete. Kada je Maria imala samo godinu dana, majka ju je odvela u kokošinjac i ostavila među pilićima.
Ostatak obitelji nije učinio ništa da je vrati, pa je Maria tamo provela čitavo desetljeće, bez ikakve ljudske brige i komunikacije.
Zbog života među kokošima, razvila je ponašanja tipična za perad – hodala je sitnim koracima, mahala rukama kao krilima i ispuštala zvukove nalik kokodakanju.
Mediji su je kasnije nazvali „pilećom djevojkom“. Dok su njena braća i sestra odrasli u normalnim uvjetima, išli u školu i imali obiteljsku podršku, Marija je bila potpuno zanemarena.
Nitko nije reagirao
Prvi znak nade pojavio se 1976. godine kada je njena teta saznala u kakvim uvjetima živi i alarmirala vlasti. Liječnici su je pregledali u kokošinjcu i utvrdili ozbiljne psihičke i fizičke probleme. No, iako joj je hitno trebala medicinska pomoć, ustanove su odbijale primiti je, pa je vraćena u iste strašne uvjete. Gotovo cijelo selo znalo je za njenu situaciju, ali nitko nije reagirao.
Godine 1980. priču o Mariji čula je medicinska sestra Maria Bijao. Odmah je otišla u selo i odvela djevojčicu iz kokošinjca, dok majka nije ni pokušala spriječiti odlazak. Bijao se brinula za Mariu, ali je shvatila da joj je potrebna veća pomoć. Obratila se medijima, a priča je postala nacionalna vijest.
Prva dama Portugala, Manuela Eanes, osigurala je da Maria bude smještena u najbolji rehabilitacijski centar. Specijalisti su utvrdili da ima mentalni razvoj dvogodišnjeg djeteta i teškoće u komunikaciji. No, kroz godine terapija, naučila je izražavati osnovne emocije i koristiti znakove za komunikaciju. Iako nikada nije u potpunosti napustila svoja „pileća“ ponašanja, rehabilitacija je omogućila značajan napredak.
Danas Maria živi u ustanovi pod stalnim nadzorom, daleko od očiju javnosti. Njeni skrbnici je štite od medijske pažnje, a posljednjih 25 godina nije objavljena nijedna njena nova fotografija.