Nakon što joj dvije godine jedan liječnik govorio da pati od urinarne infekcije, drugi ju je nakon pregleda odmah poslao na hitnu.
Zdravstvene priče i iskustva ljudi služe prije svega kao upozorenje da nikada ne zanemarimo svoje tijelo i njegovo zdravlje. Tako je djevojka Sarah Nellie ispričala svoju priču i kako joj se život preokrenuo kada je nakon gotovo dvije godine dobila pravu dijagnozu.
“Mjesečnice su mi oduvijek bile obilne, ali kada sam imala 24 godine počela me mučiti jaka malaksalost, grčevi u trbuhu i bolovi u leđima koji su se javljali u razdoblju prije menstruacije. Stalno sam išla kod liječnika, a priče i “rješenja” za moje probleme stalno su kružile.
Dvije godine su odbacivali moju zabrinutost, smatrajući da sam premlada za rak ili neku dugu, ozbiljniju dijagnozu. Pa su mi opet i opet rekli da je urinarna infekcija”, počinje Sarah.
U rujnu 2022. konačno je upućena na pretrage, nakon posjete drugom liječniku koji ju je u panici odmah poslao na hitnu.
“Dijagnosticiran mi je agresivni karcinom jajnika, mjesec dana nakon pregleda. Imala sam tumor veličine dječje glave na jednom jajniku, manju masu na drugom i stanice raka koje su rasle u sluznici mog želuca.
Rečeno mi je da bi bilo lakše liječiti da je uhvaćen ranije i da bi mogli spasiti moj reproduktivni sustav. Bila sam bijesna, ali što sam mogla? Imala sam radikalnu histerektomiju, kako bi mi odstranili reproduktivne organe, što me gurnulo u kirurški induciranu ranu menopauzu sa samo 26 godina.
Snimka je pokazala da više nemam rak, ali su me specijalisti upozorili da postoji 80 posto šanse da se vrati”, opisuje hrabra Sarah.
Svakog trenutka se može vratiti
To su šanse sa kojima Sarah sada mora da živi. Svjesna je da nema rak, ali da postoji šansa da se svakog trenutka vrati. To u praksi nazivaju “borbom sa rakom”, ali šta se događa nakon borbe, o tome se ne govori.
“Ova vrsta raka je vrlo rijetka. Pratim druge žene na društvenim mrežama i gledala sam kako neke od njih umiru nakon što se bolest vratila, znajući da sam to mogla biti ja. Svaki put kad telefon zazvoni pitam se hoće li mi bolnica reći da su pronašli nešto na jednom od mojih snimaka.
Uzimam lijekove za suzbijanje hormona kako bih smanjila vjerojatnost da će se rak vratiti. Ali uzrokovao mi je bolove u kostima, umor, gubitak kose, debljanje i loše raspoloženje. Bolne menstruacije su mnogo bolje od ovoga kroz šta sada prolazim”, kaže Sarah.
Nakon ovog iskustva moj se pogled na život promijenio. Svaki dan se probudim, napravim si kavu i osjećam se zahvalno što sam još živa. Više ne kukam za trivijalnim stvarima. Ako mi se nešto dogodi s autom, kažem sebi: “To je samo auto”.
“Čvrsto osjećam da se moj rak pojavio s razlogom, možda je to bilo da podignem svijest i pomognem drugim ženama. Imam jaku vjeru i ne bojim se smrti. Ako se vrati, onda je moje vrijeme. Svaki dan je blagoslov, ali još uvijek imam dobrih i loših dana.
Dakle, ako poznajete nekoga tko je prošao kroz rak, imajte empatije. Čak i kad bi se uspjeli “izboriti” i liječenje privesti kraju, emocionalne posljedice ipak bi mogle učiniti svoje”, zaključuje Sara.
Pomolimo se za ovu djevojku i nadamo se će njezina životna priča pomoći drugima u ranom otkrivanju bolesti.
