Je li prihvatljivo da kršćani imaju spolni odnos prije braka ako su zaručeni ili se planiraju u skoroj budućnosti vjenčati?
Da bismo razumjeli Božji plan za brak i seksualnost, trebamo se vratiti na sam početak Svetog pisma. U prvom i drugom poglavlju Postanka vidimo kako Bog stvara svemir, uključujući čovječanstvo – muškarca i ženu (Post 1,26-29).
Drugo poglavlje dublje razrađuje stvaranje muškarca i žene, kao i uloge koje im je Bog dodijelio. Prvo je stvoren Adam (Post 2,7), a zatim Eva (Post 2,18.20b-22). Adamov odgovor na stvaranje žene izražen je ovim riječima:
“Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od tijela mojega! Ova će se čovječicom zvati, jer ta je od čovjeka uzeta.” (Post 2,23)
U 24. stihu, autor Postanka izvlači ključnu implikaciju:
“Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo.”
Ovi stihovi jasno ukazuju da je brak Božji plan – muškarac napušta roditeljski dom i sklapa zajednicu sa svojom ženom, postajući jedno tijelo s njom. Seksualno jedinstvo postaje simbol bračne povezanosti, a brak i seks zajedno čine ono što je Bog nazvao “veoma dobro” (Post 1,31).
Pogreške korintske crkve i Pavlov nauk
U 1. poslanici Korinćanima (6,12-20), apostol Pavao se bavi problemom seksualne nemoralnosti unutar korintske crkve. Tamošnji vjernici koristili su izreku „Sve mi je dopušteno“ (6,12) kako bi opravdali seksualne odnose izvan braka, uključujući i one s bludnicama. Pavao odgovara oštro, ističući:
“Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto! Ili ne znate da tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer bit će, kaže, dvoje jedno tijelo.” (1 Kor 6,15-16)
Bog ne odobrava seks prije braka: Što se događa onima koji su to ipak učinili?
Pavlov argument temelji se na činjenici da su tijela vjernika ujedinjena s Kristom. On postavlja pitanje: ako naša tijela pripadaju Kristu, kako ih možemo dati bludnici? Seksualno jedinstvo s nekim tko nije dio kršćanskog zajedništva nije kompatibilno s pripadanjem Kristu.
Pavao nadalje ističe kako seks ima svrhu: sjedinjenje muškarca i žene. Svaki seksualni čin jača to jedinstvo, pa je prirodno da seks pripada braku, gdje muškarac i žena javno izražavaju predanost jedno drugome.
Što Biblija kaže o spolnom nemoralu?
Prema Svetom pismu, spolni nemoral odnosi se na bilo kakvu seksualnu aktivnost izvan braka između jednog muškarca i jedne žene. U zaključku 1. Korinćanima 6, Pavao daje jasan nalog:
“Bježite od bludništva! Svaki grijeh koji učini čovjek izvan tijela je; a tko bludniči, protiv svojega tijela griješi. Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga te niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga svojim tijelom.” (1 Kor 6,18-20)
Ovdje vidimo dvije ključne poruke: prvo, tijela vjernika su hram Duha Svetoga i trebaju biti korištena za ono što je sveto. Drugo, seksualna nemoralnost šteti ne samo odnosu s Bogom nego i samom tijelu pojedinca.
Brak i svetost: što ako supružnici nisu djevci?
Ako supružnici dolaze iz prošlosti obilježene seksualnim grijesima, njihov brak i dalje može biti svet ako su se pokajali i zatražili Božje oproštenje. Pavao u 1. Korinćanima 6,9-11 piše:
“Ili ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mužoljubi, ni tati, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To bijahu i neki od vas; ali se opraste, ali se posvetiste, ali se opravdaste u imenu Gospodina Isusa i u Duhu Boga našega.”
Ovi stihovi jasno govore da Krist donosi oproštenje i očišćenje, bez obzira na prošle grijehe. Brak dvoje pokajanih kršćana, stoga, ima jednaku svetost kao i onaj između djevaca. Međutim, to ne znači da se oprost smije koristiti kao opravdanje za nastavak grijeha. Pavao nas podsjeća: „Bježite od bludništva!“
