Kanadska obitelj Tétrault pobjegla je u Sjedinjene Američke Države nakon što su liječnici u Montrealu zaprijetili isključivanjem njihovog dvogodišnjeg sina Arthura s aparata za održavanje na životu i predložili donaciju njegovih organa.
Arthur je u listopadu 2024. doživio nesreću utapanja, nakon čega je hospitaliziran u Dječjoj bolnici u Montrealu. Liječnici su njegovim roditeljima, Nicolasu i njegovoj supruzi, rekli da je pretrpio oštećenje mozga te da ima abnormalne obrasce disanja.
Planirali su ga isključiti s aparata i sugerirali donaciju organa, uz tvrdnje da će Arthur biti “vegetativno stanje” bez ikakve kvalitete života, piše Lifenews.
Obitelj je bila šokirana pritiskom liječnika koji su, kako tvrde, stalno razgovarali o donaciji organa, dok su Arthura držali pod jakim sedativima i odbijali provesti traheostomiju.
Tétraultovi su opisali sastanak koji su nazvali “smrtna komisija”, na kojem im je rečeno da će Arthur biti isključen s aparata 29. studenog.
Ne slažući se s takvim pristupom, obitelj je prebacila Arthura u medicinski centar Ochsner u New Orleansu, SAD. Tamo je pod skrbi dr. Paula Harcha, specijalista za liječenje ozljeda mozga, započeo terapiju hiperbaričnim kisikom.
Arthur je pokazao znakove poboljšanja – postao je budniji, pokretniji i počeo reagirati. Liječnici u SAD-u obavili su traheostomiju, smanjili sedative i primijenili kisik koji mu je bio uskraćen u Kanadi.
Ovaj slučaj ukazuje na razlike između kanadskog i američkog zdravstvenog sustava, posebno u odlučivanju o kraju života i autonomiji pacijenata.
U Kanadi liječnici mogu donijeti odluku o isključivanju s aparata bez pristanka roditelja, dok roditelji u SAD-u često imaju veće pravo odlučivanja o medicinskoj skrbi svog djeteta.
Iskustvo obitelji Tétrault pokrenulo je rasprave o medicinskoj etici, pravima pacijenata i pristupima liječenju te je dodatno osvijetlilo problem rastuće kulture eutanazije u Kanadi, gdje se promovira smrt kao rješenje za pacijente.
Ovaj slučaj naglašava važnost traženja drugog mišljenja i istraživanja alternativnih tretmana u donošenju ključnih medicinskih odluka.
