Biblija je vrlo jasna i određena kad kaže da nitko ne može doći Bogu osim po Isusu Kristu. Isus je rekao: ”Nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Ivan 14,6). Jedini temelj oproštenju grijehu i putu u vječni život osigurao je Isus Krist. Mnogi misle kako će prema tome, svi koji nisu nikad čuli za Isusa istom biti osuđeni. Mi, međutim, ne znamo je li to točno. Premda Biblija nigdje izričito ne kaže da mogu biti spašeni, i oni koji nisu čuli za Isusa, vjerujemo ipak da na to ukazuje. Vjerujemo da će svaka osoba imati prilike pokajati se, a Bog neće isključiti nekog samo zato što se rodio u krivo vrijeme i na krivom mjestu.
Isus je rekao: ”Ako tko htjedne vršiti volju njegovu (Božju), znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe” (Ivan 7,17). Biblija također objavljuje da nitko nema isprike. ”Jer je njima očito ono što se može doznati o Bogu. Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike” (Rimljanima 1,19-20).
Činjenica je sa svoj čovječanstvo može reći da postoji stvoritelj, jer se to potvrđuje svime što je stvorio. To je svjedočanstvo sveopće. Premda ljudi imaju dovoljno podataka o postojanju Boga, voljno ne žele znati o Bogu, jer su im srca zla.
Biblija uči da čovjek ne vjeruje, ”istinu priječi nepravednošću” (Rimljanima 1,18). Biblija također kaže da čovjek ne traži Boga nego doslovce bježi od njega. ”Nema nikoga koji traži Boga.” (Rimljanima 3,11). Prema tome, nije to slučaj da Bog ne želi prenijeti Riječ nekome tko očajno traži istinu.
Također znam da Bog ”neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju” (2. Petrova 3,9). To pokazuje da se Bog brine i za one koji nisu čuli Evanđelje, a dokazao je to poslavši svoga Sina da umre umjesto njih. ”Krist je, dok smo još bili grešnici, umro za nas.” (Rimljanima 5,8).
Biblija kaže da će Bog suditi čitavom svijetu pošteno i pravedno. ”Jer je odredio dan kad će pravedno suditi svem svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.” (Djela 17,31). To znači, kad se prikupe sve činjenice, Božje će se ime osvijetliti i nitko ga neće moći optužiti da je bio nepravedan.
Premda ne znamo kako će postupati s takvim ljudima, sigurno znamo da će suđenje biti pošteno i pravedno. Već i ta činjenica treba zadovoljiti sve koji se pitaju kako će Bog postupati s onima koji nikad nisu čuli za Isusa Krista.
Biblija nam svjedoči o činjenici da u svakom narodu na zemlji postoje oni koji će čuti i odgovoriti na poruku.
”Kadar si da uzmeš knjigu i da otvoriš njezine pečate, jer si bio zaklan i svojom krvlju iskupio Bogu ljude od svakog plemena, puka i naroda.” (Otkrivenje 5,9).
Biblija nam daje primjer čovjeka koji se našao u situaciji kakvu srećemo u današnje doba. Zvao se Kornelije. Bio je vrlo pobožan čovjek koji se stalno molio Bogu. Nije čuo za Isusa Krista, ali je pošteno tražio Boga da mu se na neki način objavi.
Bog je uslišao Kornelijevu molitvu i poslao apostola Petra da mu objasni sve što zna o Isusu Kristu. Kad mu je Petar govorio, Kornelije se pouzdao u Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja. Taj primjer ukazuje na to kako će svi koji iskreno žele upoznati Boga, čuti o Isusu Kristu.
I danas ima takvih poput Kornelija koji mole istu molitvu, sa željom da spoznaju pravog i živog Boga, a do njih Bog dolazi bez obzira gdje se nalaze. Šimun Petar je rekao: ”Uistinu, sad istom shvaćam: Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga poznaje i čini što je pravedno” (Djela 10,34-35).
U Bibliji se nalaze i drugi primjeri pojedinaca koje je Bog prihvatio, premda je njihova spoznaja o njemu bila ograničena. Rahaba, bludnica, je vrlo malo znala o Bogu, ali je Biblija spominje kao ženu vjere, a njezini se postupci prilikom osvajanja Jerihona pohvaljuju (Jošua 2,9; Hebrejima 11,31).
Sirijac Naman je stekao mir s Bogom jer je izrazio svoju vjeru, premda je živio od poganske kulture (2. Kraljevima 5,15-19). Prorok Jona je bio poslan u Ninivu, u pogansko društvo koje se pokajalo čuvši njegovo propovijedanje (Jona 3,5).
Nitko neće biti osuđen zato što nikad nije čuo za Isusa Krista. Bit će osuđen zbog kršenja moralnih mjerila. ”Uistinu, svi koji budu sagriješili bez Zakona, bez Zakona će i propasti; a svi koji budu pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će biti suđeni. Nisu, naime, pred Bogom pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će oni biti priznati pravednima koji vrše Zakon… Jer kad pogani koji nemaju Zakon vrše, vođeni naravlju, propise Zakona, onda su oni, nemajući Zakona, sami sebi zakonom. Oni činom dokazuju da ono što propisuje Zakon stoji upisano u njihovim srcima, o čemu zajedno s tim daje svjedočanstvo njihova savjest: unutarnji sudovi koji ih međusobno optužuju ili brane… u dan u koji će Bog – prema mojem Evanđelju – suditi ljudske tajne po Kristu Isusu.” (Rimljanima 2,12-16)
Na temelju primjera iz Biblije, vidi se da će Bog pošteno i pravedno suditi cijelom čovječanstvu i nitko neće moći tvrditi kako se s njime postupa nepošteno. Prema tome, oni koji postavljaju ovo pitanje trebaju paziti kako to ne bi koristili kao ispriku što ne žele doći Isusu Kristu.
Ono što mislite da bi se moglo dogoditi nekome, ne oslobađa vas odgovornosti na Sudnji dan. Premda nećemo biti kadri odgovoriti na pitanje hoće li se na opće zadovoljstvo sviju, spasiti i oni koji nikad nisu čuli za Isusa Krista, u Bibliji nalazimo istine koje govore u prilog tome.
Možemo reći i ovako: ”Mnogo toga u Bibliji ne razumijem, mnogo toga u Bibliji mislim da razumijem, ali ima mnogo toga u Bibliji što ne mogu krivo razumjeti.”
Autori: Josh McDowell i Don Stewart; iz knjige ”Odgovori na teška pitanja” (Duhovna stvarnost Zagreb)
