Badnjak, kao dan uoči Božića, nosi poseban značaj u kršćanskoj tradiciji. Osim što nas priprema za rođenje Isusa Krista, Badnjak također podsjeća na sam početak ljudske povijesti, na priču o Adamu i Evi, prvom čovjeku i ženi, prema biblijskoj Knjizi Postanka.
Crkva je kroz stoljeća povezivala Adama i Evu s Božićem zbog njihove ključne uloge u povijesti spasenja. Prema kršćanskom učenju, grijeh prvih ljudi donio je pad čovječanstva, ali i potrebu za Spasiteljem – Isusom Kristom. Njihova priča simbolizira početak, ali i nadu u otkupljenje koje dolazi kroz Kristovo rođenje.
U zapadnoj liturgijskoj tradiciji, osobito u srednjem vijeku, na Badnjak se često uprizoravala drama poznata kao “rajski prikaz” (njem. Paradiesspiel), koja je prikazivala priču o stvaranju i padu čovjeka. U toj predstavi, stablo u raju, simbol istočnog grijeha, često je bilo ukrašeno jabukama i zelenilom, što je kasnije inspiriralo tradiciju kićenja božićnog drvca.
Simboličko značenje imendana Adama i Eve
Imendan Adama i Eve na Badnjak ima duboko simboličko značenje. Oni nisu samo podsjetnik na početak čovječanstva, već i na Božji plan spasenja. U tom smislu, njihov blagdan na dan prije Kristovog rođenja naglašava prijelaz iz tame grijeha u svjetlost spasenja.
Za one koji nose ime Adam i Eva, Badnjak je prilika ne samo za slavlje, već i za razmišljanje o duhovnom značenju njihovog imena. Na Badnjak se u svakoj obitelji slavi iščekivanje radosti Božića, a Adam i Eva na poseban način utjelovljuju priču koja nas vodi prema toj svetoj noći.
Priča o Adamu i Evi na Badnjak nas podsjeća da svaki kraj nosi i novi početak – a rođenje Isusa Krista donosi obećanje novog života i nade za cijelo čovječanstvo.
