Ne čitajte ovo ako ste bezgrešni, ako mislite da ste savršeni i da ne trebate moliti Boga za oprost.
Kao novi kršćanin, jednom prilikom mi je jedan čovjek rekao da kao kršćani možemo postati bezgrešni. Istaknuo je 1. Ivanovu 3, 6 koja kaže: “Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.”
Bio sam zbunjen. Jednostavno mi se nešto nije činilo u redu. Možemo li doista doći u bezgrešno stanje? Otišao sam do svoga svećenika i saznao da je ovaj čovjek bio u krivu. Kao kršćani manje ćemo griješiti, ali nikada nećemo biti bezgrešni, dok ne stignemo u raj, naravno.
Opravdani i pomireni s Bogom
Grijeh je bezakonje (1. Ivanova 3, 4). Bezakonje je namjerno zanemarivanje Boga i Njegovih “zakona” ili Njegove Riječi. Ako smo se iskreno pokajali i prihvatili Isusa kao svoga Spasitelja, Bog nas u Isusu vidi kao opravdane, što znači da su nam svi grijesi oprošteni i da je Kristova pravednost stavljena na naš duhovni račun. Naša kazna je uklonjena. Pomireni smo s Njim.
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. (Rimljanima 5, 1)
“Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.” (1. Ivanova 2, 1-2)
Kršćanin ne nastavlja živjeti u nekom grijehu – bori se s njim
Ponekad, više ili manje, činimo neki grijeh. To je normalan dio našeg kršćanskog iskustva. Grijeh će uvijek biti prisutan s nama na ovoj zemlji. No, kada iskreni vjernik sagriješi, javlja se osjećaj gađenja i razočaranja. Svjestan je da sagriješio protiv Boga i Njegove Riječi i ne želi nastaviti tako.
Zato trebamo priznati svoj grijeh. Isus nas je poučio u onome što je poznato kao Očenaš, “kruh naš svagdanji daj nam danas”, nakon čega slijedi “otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim” (Matej 6, 11-12). Kao što molimo za svakodnevnu opskrbu, također trebamo moliti za svakodnevni oprost.
Klasična ilustracija je izgubljeni sin koji je pobjegao od kuće i onda se konačno osvijestio i odlučio vratiti kući. Rekao je svom ocu: “Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.” (Luka 15, 21) Njegov je otac mogao reći: “To je istina. Sada izađi van. Ti više nisi sin.” Ali otac je rekao: “Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!” (stihovi 22–24)
Ovaj sin se opet vratio svome ocu u zajedništvu i komunikaciji. I zato i mi trebamo ispovijedati svoje grijehe – jer griješimo svaki dan. Jeste li voljni priznati svoj grijeh Bogu? Tako je lako upirati prstom u drugoga, ali moramo prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Trebamo reći: “Gospodine, danas sam sagriješio protiv Tebe.”
Dolazi dan kada ćemo biti bez grijeha. To će biti dan kada ćemo vidjeti Isusa licem u lice; mi ćemo biti poput Njega jer vidjet ćemo Ga onakvim kakav jest: bezgrešan! Radujem se tome danu!
