Od svih evanđelja, Luka daje najdetaljniji opis Isusovog rođenja te spominje Mariju dvanaest puta, više nego bilo koji drugi biblijski pisac. Osim Kristovog rođenja, Luka također posebno i detaljno opisuje rođenje Ivana Krstitelja, a mnogi smatraju da je njegov interes za takve teme rezultat njegovog obrazovanja liječnika.
Agnostički profesor s Oxforda i arheolog Sir William Ramsay pokušao je znanstveno dokazati da je Luka nepouzdan pisac prateći Lukin izvještaj o Pavlovim putovanjima u Djelima apostolskim. No, nakon godina istraživanja i arheoloških iskopavanja, Ramsay je potpuno promijenio svoj stav o Bibliji i povijesti prvog stoljeća.
Pokušaj opovrgavanja Luke
Ramsay, jedan od najvećih arheologa svih vremena, bio je pod utjecajem skeptičke njemačke kritike 19. stoljeća. Prema toj kritici, Novi zavjet napisan je u drugom stoljeću od strane autora udaljenih od opisanih događaja, zbog čega je navodno pun netočnosti, mitova i legendi.
Krenuo je dokazati te teorije, koje su tada u akademskim krugovima bile prihvaćene kao činjenice. Međutim, nakon dugogodišnjih arheoloških istraživanja, Ramsay je zaključio da su Djela apostolska napisana u prvom stoljeću te da je Luka njihov stvarni autor.
U svojim radovima Ramsay je izrazio veliko poštovanje prema Luki kao povjesničaru, pišući: „Luka je povjesničar najvišeg ranga; ne samo da su njegovi navodi točni, nego posjeduje i istinski povijesni osjećaj. Ukratko, ovog autora treba svrstati među najveće povjesničare.“
Dokazi za vjerodostojnost
Godine 1896. Ramsay je objavio svoja otkrića u knjizi “Sveti Pavao, putnik i rimski građanin”. Knjiga je izazvala šok među skepticima jer je potvrdila vjerodostojnost biblijskog zapisa. Dokazi su bili toliko uvjerljivi da su mnogi ateisti napustili svoj ateizam i prigrlili kršćanstvo.
Tijekom sljedećih 20 godina Ramsay je objavio niz djela koja su pokazivala Lukinu preciznost u najsitnijim detaljima. U svojoj knjizi “Utjecaj novih otkrića na vjerodostojnost Novog zavjeta” napisao je: „Lukine riječi možete analizirati do najsitnijih detalja i izdržat će najstrože provjere.“
Jedan primjer bio je Lukin izraz „politarch“ za dužnosnike u Solunu, koji je smatran izmišljenim jer se nije pojavljivao u drugim drevnim tekstovima. Međutim, Ramsay je u arheološkim iskopavanjima pronašao taj izraz urezan u kamenu čak pet puta u Solunu, čime je potvrdio autentičnost Lukinog opisa.
Vjera u Lukina izvješća
Nakupljeni dokazi uvjerili su Ramsaya da napusti agnosticizam i postane kršćanin. Zaključio je da, ako je Luka bio toliko precizan u činjenicama o imenima, datumima i kulturnim detaljima, onda mu se može vjerovati i u izvještajima o nadnaravnim događajima, poput djevičanskog rođenja.
Na početku svog evanđelja, neposredno prije nego što opisuje anđelov posjet Mariji, Luka ističe da se oslonio na svjedočanstva očevidaca. Detalji koje pruža o djevičanskom rođenju sugeriraju da su njegovi izvori bili primarni, možda sama Marija ili netko tko je od nje osobno čuo te događaje.
Daljnje potvrde
Poznati povjesničar s Oxforda, A.N. Sherwin-White, proučavao je Lukine reference na 32 zemlje, 54 grada i devet otoka te nije pronašao nijednu pogrešku. Novozavjetni znanstvenik F.F. Bruce primijetio je da je, gdje god je Luka bio smatran netočnim, arheologija iznova dokazivala da je bio u pravu, a kritičari u krivu.
S obzirom na Lukinu preciznost u svjetovnim detaljima, mnogi zaključuju da mu se može vjerovati i u ključnim duhovnim pitanjima, poput djevičanskog rođenja Isusa Krista. Taj isti duh vjere nadahnuo je Charlesa Wesleya, koji je napisao himnu “Čujte glas anđela”, inspiriran zvonjavom londonskih crkvenih zvona jednog božićnog jutra.
