Svi smo nekoga povrijedili i bili povrijeđeni. Oprostili smo drugima i nama je trebalo oprostiti. Je li moguće oprostiti i zaboraviti neku uvredu?
“Oprosti i zaboravi” zvuči kao dobar savjet dok ga osobno ne čuješ. Kada je uvreda osobna, a povrijeđenost duboka, čini se kao da se od vas traži da učinite nešto nemoguće.
Pomirenje počinje s Bogom
Budući da je “Bog ljubav” i “Krist je za nas umro dok smo još bili grešnici”, znamo da je on Bog pomirenja. Biblija uči da su “svi sagriješili i lišeni su slave Božje” (Rimljanima 3, 23) i “Nema nikoga na zemlji koji je pravedan” (Propovjednik 7, 20). Možete reći da ste jako dobra osoba, ali stvarnost je da smo svi krivi pred svetim Bogom.
Isus je umro na križu kako bi nam oprostio grijeh i uklonio osudu koju smo sami zaradili (Rimljanima 6, 23). Oprošteno nam je i oprani smo kroz vjeru u Isusa Krista, te “nema … nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu” (Rimljanima 8, 1).
Ovo je poticaj koji stoji iza naših napora u rješavanju sukoba: utjeloviti i odražavati pomirbenu ljubav Božju kroz Isusa Krista tako da “podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!” (Kološanima 3, 13).
Oprost se daje, povjerenje se zaslužuje
Ponekad za oprost može trebati puno vremena da se stvarno da, i to je u redu. Što je uvreda dublja, to će trebati vremena prije nego što osoba možete oprostiti drugoj osobi. Nemojte žuriti. U redu je reći: “Želim ti oprostiti i pokušavam, ali jednostavno još nisam spreman, treba mi još vremena.”
Oprost se daje. Povjerenje se ipak zaslužuje. Netko tko želi požurivati ovaj proces vjerojatno pokazuje da nije vrijedan povjerenja ili da nije u potpunosti razumio razmjere boli koju vam je nanio.
“Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak” (Izreke 13, 20). Ako ste pretrpjeli štetu jer ste se družili s “bezumnima”, oprostite im – ali nemojte opet hodati s njima!
PROČITAJTE: Kako oprostiti drugima?
Za pomirenje je potrebno dvoje
Pomirenje s Bogom je temelj kršćanskog života. Naravno, to postavlja obrazac za naše ljudske odnose. Isus o pomirenju kaže ovo:
“Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu.” (Matej 5, 23-25)
Treba primijetiti nekoliko stvari. Prvo, vrijedi težiti pomirenju, no to je dvosmjerna cesta. Ne možete se pomiriti s nekim tko se ne želi pomiriti s vama. Ako se ne možete “pomiriti”, onda ste učinili sve što ste mogli. Ako vas je netko povrijedio i odbija to priznati ili ako dođe do isprike bez promjene stava ili ponašanja, onda mu možete oprostiti, ali jednostavno se ne mirite.
Je li moguće sve zaboraviti?
Naravno, nemoguće je zaboraviti nepravde koje su počinjene protiv nas. Ne možemo klikom miša “izbrisati” događaje iz naše memorije. Biblija kaže da se Bog “neće više spomenuti” naše zloće (Hebrejima 8, 12) i “kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša” (Psalam 103, 12). U tom smislu samo Bog “oprašta i zaboravlja”.
