Ima pitanja za koja nam se čini da nitko nema dovoljno uvjerljiv odgovor. Zašto nevini ljudi trpe; zašto se rađaju bolesna djeca; zašto se ugasio nečiji život u najljepšim godinama? Zašto postoje ratovi u kojima strada tisuće nevinih?
Ovakva pitanja osobito teško padaju onima koji vjeruju u Boga. Ako je Bog svemoguć, onda je valjda nepravedan, jer očito ne sprječava svako zlo. Ako je pravedan, onda je vjerojatno nesposoban da zaustavi zlo, a time pokazuje da nije baš svemoguć. Tako mnogi okrivljuju Boga za zla i patnje. Izgleda da bi Bog morao biti odgovoran. Ako je stvorio svijet, zašto ne zaustavi zlo?
Odgovori na ta pitanja nisu jednostavni. Njih ne možemo, niti ne smijemo površno razmatrati. Površni odgovori imaju suprotan učinak. Jedna uzrečica kaže: ”Ožiljke zanemaruju samo oni koji nisu imali rana.”
Kršćani bi morali naći pravi odgovor. Bog nas nije ostavio u mraku neznanja. Pogledajmo što nalazimo na prvim stranicama Božje riječi. Bog je, stvorivši čovjeka, stvorio savršeno biće. Bog ga je zaštitio i okružio svojom pažnjom i ljubavlju. No, Bog je čovjeka također stvorio slobodnim bićem. Umjesto da izabere sklad i sigurnost Božjeg okrilja, čovjek se pobunio protiv svoga Stvoritelja – poslušao je glas Božjeg protivnika.
Od Adamova i Evina vremena traje ta pobuna – u svakom od nas. Ovako o tome čitamo u Bibliji: ”Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše.” Moramo držati na umu da čovjek snosi krivnju za grijehe, a ne Bog.
Mnogi pitaju: zašto Bog nije tako stvorio čovjeka da ne može griješiti? Bog je to mogao učiniti, ali tada ne bismo bili ljudi, već roboti. Bog je bio svjestan rizika stvorivši nas ovakvima.
Moramo također shvatiti da je Bog u stanju iskorijeniti zlo. I o tome piše u Božjoj riječi. Doći će vrijeme kad će Bog iskorijeniti zlo u svijetu. U potpunosti i zauvijek. Kad bi Bog to učinio već danas, izgleda nam da bi to bilo savršeno djelo. Zaboravljamo da bi Bog trebao pravedno kazniti i nas zbog naših laži, nedostatka ljubavi, nespremnosti da činimo dobra djela i mnogo čega drugog. Pretpostavimo da Bog odluči baš danas iskorijeniti sve zlo. Da li ste sigurni za sebe?
Ako smatrate da je Bog nepravedan prema vama, razmislite da li ste vi pravedni prema Njemu? Živite li u skladu sa svojim Stvoriteljem?
No, Bog nije sjedio skrštenih ruku. On se vrlo ozbiljno pozabavio zlom. Učinio je najdramatičniji, najsvrsishodniji i najdjelotvorniji čin da pobijedi zlo – bio je spreman položiti svoj život za nas. Umjesto da kazni nas, prihvatio je kaznu na sebe.
Apostol Ivan u svom evanđelju to ovako zapisuje: ”Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Nj vjeruje, već da ima život vječni.” Ova izjava najbolji je odgovor na pitanje: što Bog čini protiv zla? Bog je već sve učinio.
Nepotpuno razumijevanje proizlazi iz naše ograničenosti u definiranju riječi ”dobar” i primjeni toga pojma na Boga. Mi smo uvjereni da će ”dobri” Bog nagraditi svakog čovjeka prema njegovim zaslugama. Ako tako ne postupi, onda nije dobar. U stvarnosti života čini nam se da su nagrade i kazne potpuno proizvoljno raspodijeljene. Izgleda nam da su kažnjeni dobri, a nagrađeni zli. Gdje je tu Božja dobrota, pitamo se.
Smisao evanđeoske poruke je da Božja dobrota, pored pravednosti, uključuje i ljubav, milost i blagost. Kako bismo mi trebali biti zahvalni što Bog ”ne postupa s nama prema našim grijesima, niti nam plaća po našim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je Njegova s onima koji ga se boje.” Tako piše jedan od apostola u Božjoj riječi.
Smatramo da je sreća najveći dar u životu. No, istinita i prava sreća mnogo je dublja od kratkotrajnog, nestalnog i trenutnog uživanja. Istinska sreća ne isključuje trpljenje. Bog je znao da sreća dobiva svoj puni smisao tek kad prođe kroz patnju. Apostol Petar piše: ”Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sam će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi.”
Autor: Mladen Jovanović