Ogromni spomenik smrti i uskrsnuću Isusa Krista ovog će se tjedna otvoriti za javnost u srcu jedne od velikih europskih prijestolnica.
Jer katedrala Notre Dame je i sama uskrsnula, pet i pol godina nakon što ju je poharao požar na užas Francuza, vjernika i nevjernika.
Struktura u obliku križa privući će oko 40.000 posjetitelja dnevno, što je čini jednom od najpopularnijih svjetskih turističkih atrakcija.
Vojska od doslovno tisuća obrtnika, umjetnika, arhitekata, dizajnera i kvalificiranih radnika obnovila je zidove, krovove, stropove, tornjeve, zvona, vitraje, slike, namještaj i skulpture u svetištu.
Pisac National Geographica , koji je nedavno dobio kratki pregled ‘slave uskrsnuća’ katedrale, predvidio je da će posjetitelji biti ‘zaprepašteni’ i ‘oduševljeni’ cijelom katedralom ulaštenom i preobraženom posvuda, ‘sjajnijom nego što ju je itko živ vidio’ .
Besprijekorna bjelina rezanog kamena navodno zrači sjajem kakav u katedrali nije viđen stoljećima; podsjeća na Hagajevo proročanstvo: Slava potonje kuće sigurno će biti još veća nego prve.
Posjetitelji će ući kroz središnji portal Posljednjeg suda, grafički prikaz surove stvarnosti posljednjih vremena. Hodajući u smjeru kazaljke na satu kroz svetište, započinju simbolično putovanje od Tame do Svjetla, duž tame sjeverne strane prema svjetlu juga.
Slike, vitraji i skulpture koji prikazuju starozavjetne scenarije vode do kronoloških scena iz Kristova života, smrti i uskrsnuća.
Najcjenjeniji izloženi artefakt je kruna od trnja , za koju se tradicionalno vjeruje da ju je Isus nosio tijekom svog raspeća. Iako njegova autentičnost ostaje nedokazana, povjesničari su potvrdili da je star najmanje 1600 godina.
‘Barbarin’
Visoke, lagane i prozračne građevine s naglaskom na vitraje intenzivnih boja izgrađene su na vrhuncu gotičke arhitekture u 12.-14. stoljeću.
Gotika je zamijenila ranije romaničke (ili u Engleskoj normanske) tamnije i teže interijere s njihovim malim prozorima i zidnim freskama. Izvorno se gotička arhitektura nazivala francuskim stilom.
Opis ‘gotike’ ušao je u upotrebu tek tijekom prosvjetiteljstva kao izraz omalovažavanja, što znači ‘barbarski’, neotesani.
Prosvjetiteljski mislioci htjeli su se vratiti ‘čistim’ klasičnim oblicima Grčke i Rima.
Oni od nas s protestantskim i evanđeoskim podrijetlom skloni smo na katedrale gledati kao na ponosne simbole prošlog braka crkve i države; izdaja jednostavnosti i poniznosti evanđelja.
Tvrdnje o autentičnosti drvenih relikvija iz škrinje, ili križa, na primjer, ili kosti davno preminulih svetaca, ostavljaju nas ravnodušnima.
Ipak, tijekom godina razvio sam duboko strahopoštovanje i čuđenje prema takvim veličanstvenim građevinama. U srednjovjekovnom društvu, katedrala je odražavala veću stvarnost nevidljivog svijeta, beskonačnog, bezvremenog.
Ona je utjelovila gledište da je Krist ‘sve u svemu’, integraciju društva oko Krista, koju na okupu drži kozmički Krist, kamen temeljac stvarnosti.
Križni oblik katedrale – s transeptom koji daje horizontalu križa, presijecajući se na oltaru i odvajajući lađu od kora i svetišta – nije odražavao samo kristologiju nego i antropologiju.
Tlocrt katedrale odražavao je ljudsku glavu, ruke, torzo, noge. Čovjek je bio mikrokozmos makrokozmosa. Čovjek je bio hram Božji: oltar je bio srce.
Živa crkva
Kao što se pokazalo u obnovi Notre Damea, katedrala je integrirala sve umjetničke forme, uključujući arhitekturu, skulpturu, slikarstvo, vitraje, tkanje, glazbu i liturgijsku koreografiju, sa svojim ritualima i procesijama.
Postao je neusporediv i nevjerojatan primjer društvene funkcije kršćanske umjetnosti: sve su umjetnosti služile univerzalnom kristocentričnom simbolizmu.
Izgradnja katedrale angažirala je gotovo sve u gradu, izravno ili neizravno. To je stvorilo posao za mnoge. To je bila zajednička žarišna točka za regiju.
Paradoksalno, u sekularnoj Europi katedrale su i dalje među najposjećenijim turističkim mjestima.
Kölnska katedrala najposjećenija je njemačka atrakcija sa šest milijuna posjetitelja svake godine, otprilike isto koliko i poznata milanska katedrala. Katedrala u Strasbourgu privuče četiri milijuna posjetitelja godišnje, dok Gaudijeva još uvijek nedovršena La Sagrada Familia u Barceloni privuče tri milijuna posjetitelja godišnje.
Ove četiri katedrale, zajedno s Notre Dameom, svake godine posjećuju 34 milijuna posjetitelja.
I svi ti posjetitelji izloženi su oporukama u kamenu i staklu o Bogu, Isusu i spasenju.
Podsjećaju nas koliko je kršćanska priča isprepletena s europskom prošlošću. Oni svjedoče bezvremenskim istinama koje su Europi dale dušu, vrijednosti, izvor života.
Notre Dame nije samo turistička atrakcija. To je također živa crkva, s pet bogoslužja dnevno, sedam nedjeljom i dvije tisuće crkvenih službi godišnje.
Dugo nakon što su mnoge naše moderne crkvene zgrade srušene i zamijenjene, pretpostavljam da će Notre Dame nastaviti svjedočiti Onome koji je umro na križu da pomiri čovječanstvo sa Stvoriteljem.
Autor: Jeff Fountain; Izvor: Evangelical Focus
