“Dvije divne žene danas su pronašle moj novčanik koji su mi lopovi jučer ukrali u autobusu. Javile su mi se, a kada sam im rekla da sam studentica, nisu ga ostavile praznog kakvog su ga zatekle.”
Ovim riječima počinje svoju objavu na Facebook stranici Novi Sad – Izgubljeno nađeno plavokosa djevojka Alisa Vinaji. Tragom ovog posta poželjeli smo saznati tko stoji iza njega, a još više tko su dame koje su Alisi i svima nama na najljepši način pokazale značenje izreke “U svakom zlu ima nešto dobro”. I evo cijele priče…
“Stigla sam iz Sombora u Novi Sad, gdje studiram veterinarsku medicinu. Pošto sam apsolvent, trebalo mi je malo mira za učenje, pa mi je brat ponudio da dođem kod njega i ponavljam za ispit u prosinačkom roku. Još dok sam sjedila u autobusu koji je vozio iz Sombora, iz novčanika sam izvadila 200 dinara kako bih imala spremno za platiti vozaču gradskog autobusa. Potom sam novčanik stavila u kapu, pa na dno ranca i preko njega dvije boce s vodom”, dakle, sve osim na nesigurno mjesto Alisa je odložila svoj novčanik.
Zapazila je sumnjive osobe
Stajala je tako i čekala gradski autobus, liniju 4, odmah na početku Bulevara Oslobođenja. Kaže da nije bilo puno ljudi na stanici. Međutim, u toj nekolicini ljudi, u jednom trenutku zapazila je određene sumnjive osobe.
“Vidjela sam dva momka s kapuljačama, u “air max” tenisicama, kako prilaze autobusnoj stanici. Pravili su se da gledaju red vožnje, a zapravo su planirali od koga će nešto ukrasti. Ja sam imala kofer, a na koferu sam stavila malu putnu torbu. Ranac s novčanikom bio mi je na leđima”, priča za portal Telegraf ova studentica, a ono što je uslijedilo bilo je tipično za iskusne lopove, nažalost, od strane onih koji su se jučer “ispilili”.
“U sljedećem trenutku zapazila sam jednog od tih momaka, kako je pogledao putnu torbu, pa mene. Pogledi su nam se sreli. Bilo mi je neobično pa sam stegnula torbu uz sebe, ipak je tu bio predivan ručak koji mi je tata pripremio. Ne bi bilo dobro da mi ga ukradu, pomislila sam. Kad u tom trenutku dolazi četvorka. S još nekoliko ljudi stala sam kod prednjih vrata, a dva momka s kapuljačama su stala na vrata u sredini. Sačekala sam da ljudi uđu prije mene, jer sam nosila kofer i torbu, izvadila sam novac iz džepa jakne spremna da platim kartu i iznenada osjetila neku gužvu, i iste sekunde skinula ranac s leđa – bio je otvoren i bez mog crvenog novčanika”, otkriva Alisa kako se točno dogodio nemili događaj pre dva dana u Novom Sadu.
Policiju su čekali 35 minuta
Kaže da je momentalno rekla vozaču da zatvori vrata i zove policiju jer joj je ukraden novčanik. On je tako i postupio, a ova hrabra djevojka došla je do dvojice momaka i rekla: “Vratite mi moj novčanik!” Oni su se pravili da ništa ne znaju i rekli “evo, pretresite nas, nije kod nas, pa mi imamo 13-14 godina”. Alisa je znala svoja prava i nije pretresala nikoga, već je, kako navodi, stajala naspram njih i čekala policiju.
“Jedna od putnica je rekla da je iza mene vidjela njihovog trećeg člana. Ušao je na prednja vrata odmah iza mene i odjednom se okrenuo i izašao van”, objašnjava ova Somborka.
Policiju su, kaže, čekali čak 35 minuta, a lopovi su se smijali i kukali zbog toga što kasne na utakmicu u Beogradu zbog nje. Njihov telefon zvonio je nekoliko puta, a ponašali su se vrlo čudno za “nevine osobe”.
Nakon što je izvadila ostatak novca, sarkastično im je rekla: “Evo, hoćete li i ovo da mi uzmete?” Vjerovali ili ne, jedan od kradljivaca joj je hladno odgovorio “može”.
“Policija je konačno stigla, uzeli su podatke, a jedan od njih rekao je da je zaboravio osobnu, što znači da su vjerojatno dali lažne podatke. Pretresli su ih, ispitali i, nažalost, pustili. Žao mi je drugih putnika koji su kasnili na svoje obaveze zbog ovog incidenta. Ispred autobusa prišla mi je jedna djevojka i ponudila mi novac za taksi do kuće”, emotivno priča Alisa.
Kasnije te večeri, mlada Somborka objavila je na grupi da joj je ukraden novčanik. Legla spavati, uznemirena, ali još uvijek s nadom da će se dogoditi “čudo”. I…
Ujutro mi je stigla poruka: “Poštovana, mislim da sam pronašla vaš novčanik s osobnom. Molim vas da me kontaktirate na broj xxx”. Nazvala sam ženu, ona mi je rekla da su ona i njena kolegica, koje žele ostati anonimne, pronašle novčanik u blizini mjesta gdje se krađa dogodila. Obje su radile nedaleko. Srećom, bila sam spremna donijeti im kavu i čokoladu kao znak zahvalnosti, jer nisam im mogla kupiti ništa skuplje. Na rastanku sam ih čak i zagrlila”, dirnuta priča Alisa.
I tu dolazimo do “superfinala” ove priče o ljudskosti.
Dobro je pobijedilo zlo!
Žena mi je rekla da su njih dvije ostavile nešto u novčaniku. Kaže da kolegica ima kćer koja je također studentica i da su sretne što su mi pomogle. Rekla sam joj da je sreća što je u novčaniku bila samo osobna, a ona mi je rekla da ima i nekih lijepih fotografija koje sigurno znače. Bila je u pravu, jer su tu bile fotografije moje mame, mog tate, zaručnika i psa”, u dahu prepričava Alisa.
Kad sam ušla u stan i otvorila novčanik, vidjela sam 1.000 dinara i počela plakati. Pozvala sam mamu i ispričala joj, pa se ona također rasplakala. Bila sam dirnuta njihovim gestom i danas nisam skinula osmijeh s lica. Tako sam zaboravila na lopove – dobro je pobijedilo zlo! – zaključuje uzbuđeno ova mlada dama.
Inače, u crvenom novčaniku bilo je 7.000 dinara, što nije malo za jednu studenticu.
Na pitanje što je bilo s kradljivcima, kaže da misli da su ih samo pustili. Svima u Novom Sadu poslala je poruku da budu oprezni kako im se ne bi dogodilo isto kao njoj.
Kad sam ušla na grupu i objavila da mi je ukraden novčanik, doslovno su se počele nizati objave o ukradenim novčanicima. Tako da su i ovi i drugi lopovi očito dobro uigrani – rekla je Alisa.
Ova priča nas je, priznajemo, vrlo dirnula. Dokaz je da ipak nisu svi ljudi isti i da još ima empatije među nama. Ovim putem šaljemo jedno veliko BRAVO i pozdrav dvjema damama koje su se ponašale kao što bi svaka majka jednog studenta – s ljubavlju i razumijevanjem. Divno!
