Na Uskrs, pastor je podijelio s vjernicima snažno svjedočanstvo iz svog života, koje je na kraju bio njegov posljednji govor. Ubrzo nakon propovijedi je umro.
Njegove riječi nisu bile samo inspiracija za okupljene, već su postale i sjećanje na njegovu vjeru, ljubav prema Bogu i obitelji, i njegovu predanost služenju. Ovdje je sažetak tog emotivnog trenutka.
Započinje svjedočanstvom koje je podijelio s crkvom, govoreći o tome kako je prije nekoliko mjeseci izgubio svoju voljenu ženu, s kojom je proveo 59 godina. Bio je uz nju u njezinim posljednjim trenucima, i uz riječi: “Odsutni iz tijela, prisutni s Gospodinom”, oprostio se od nje.
Nakon njezine smrti, pastor je osjećao duboku tugu i gubitak. Svakodnevno je plakao, tražeći utjehu u Bogu. Njegova obitelj bila je uz njega, ali on se i dalje povukao u tišinu i patnju, moleći za pomoć.
Jednog dana, nakon što je molio: “Bože, pomozi mi”, iz Biblije mu je došla riječ iz 1. Solunjanima 5,18: “U svemu zahvaljujte, jer je to volja Božja u Kristu Isusu.” Ove riječi donijele su mu mir.
Zahvalio je Bogu
Počeo je zahvaljivati Bogu za svih 59 godina, 4 mjeseca, 13 dana i 1 sat koje je proveo sa suprugom, prepoznajući u tome Božju volju.
No, osjećao je dublje pitanje: Zašto je još uvijek živ? Ovdje je osjećao kako ga Bog poziva da nastavi služiti i propovijedati Evanđelje, koje je propovijedao već 55 godina.
U svojoj poruci na Uskrs, posvjedočio je: “Isus Krist je živ! On mi je pomogao i blagoslovio me. On je rođen od Djevice, živio je savršen život, bio raspet na Kalvariji, pokopan u grobu, ali treći dan je uskrsnuo i živi za nas.”
Pozvao je sve da povjeruju u Isusa Krista i spase svoje duše, jer vjerom u njega dolazi spasenje. Na kraju je uputio molitvu zahvalnosti, molio za oprost svojih grijeha i za snagu da i dalje naviještaju Kristovu ljubav.
Nakon što je završio svoju poruku, pastor je preminuo, ostavivši dubok trag u srcima svojih vjernika. Njegove posljednje riječi i poruka nade kroz uskrsnuće Isusa Krista ostale su trajno urezane u spomenima svih koji su ga čuli.
Ovaj događaj podsjeća na to kako vjera može donijeti snagu i utjehu, čak i u najtežim trenucima života.
