Priča udovca Igora iz Hrvatske dirnula je mnoge i postala viralna na Threadsu. Neki su pokazali puno razumijevanja za čovjeka koji ju je podijelio, no znatno je više onih koji su mu poručili da se “trgne, sabere i razmišlja o budućnosti.”
Naime, Igor Golić objavio je riječi koje su potresne i zabrinjavajuće, a odnose se na to kako se ovaj 48-godišnjak nosi s gubitkom supruge koja je preminula prije nekoliko godina.
“Iskreno da vam kažem. Od smrti žene prošlo je 2 godine i 4 mjeseca te ne vidim smisao života. Imam/mo sina 15 godina i iskreno, drži me na životu nekih 15,20%.. Znam da neki misle da sam sebičan, da imam živjet za nekoga, brinuti se, ali činjenica je da sam od smrti supruge bio 8 mjeseci psihički slomljen. Izgubio sam 50kg (145 na 95), pristao da mi sin bude kod punice (velika greška-punica napunila mom sinu glavu da sam ja kriv za smrt njegove mame). Sve u svemu, vidio sam kako sustav funkcionira…”
Prikaži u Threadsu
Najviše je bilo onih koji su mu govorili da se trgne
Iako su to potresne riječi tuge i nevolje, na koje bi bilo prikladno uzvratiti samo riječima utjehe, izazvale su mnoge (oko 500) iznenađujuće – oprečne reakcije. Naravno, najviše je bilo onih koji su mu govorili da se trgne.
Jedna korisnica je napisala: “Da vam iskreno kažem, morate se trgnuti i uzeti život u svoje ruke. Imate sina koje je plod ljubavi sa vašom pokojnom suprugom. Trebate se posvetiti njenu, a i svom mentalnom stanju. Život mora ići dalje. Da bi vaša supruga bila spokojna na boljem mjestu, učiniti ono što znate da bi nju činilo sretnom. A to je da vi i vaš sin nastavite koliko je moguće dobar život.”
Jedna korisnica mu je na grublji način rekla da treba posložiti prioritete: “Sebičan i nespreman za život! A sad ću da obrazložim zašto to mislim. Žena sve krajeve vukla i vodila, ti si u njoj vidio ne samo suprugu, već i majku. Gledala te i tetošila, tebi bilo lijepo, ni o čemu nisi mislio .. Ne bi ti imao 145kg da si se nešto sekirao i “zatekao” u životu.. Zato sad ne znaš šta te snašlo.. Izgrdih te pošteno, ali šta sam mislila to sam i napisala!”
Neki su požurili ispričati svoje priče, puni empatije i razumijevanja za Igorov gubitak, a drugi su ga utješili: “Razumijem da ste uznemireni i da ste morali nekome to reći… učinili ste ono što ste mislili da je najpametnije za vaše dijete i vas u tom trenutku, ali bolje je razgovarati sa stručnjakom nego s ljudima na Threadsu”.
