Xuan ima 34 godine i pripada plemenu Hmong u Vijetnamu. Živi u malom selu sa suprugom i dvoje djece. Često putuje satima na motociklu kako bi došla do kršćana koji žive daleko od njezina sela.
Kad su seoske vlasti shvatile što Xuan radi, prvo su otišle njezinom mužu i zahtijevale da se razvede od nje. “U našem društvu muškarci se smatraju superiornijima od žena, pa kad njihove žene postanu kršćanke, progonitelji im dolaze”, kaže Xuan.
Stalno izložena opasnosti
Kad je njezin suprug to odbio, ubili su im životinje koje su bile izvor prihoda obitelji. Htjeli su i Xuan protjerati iz sela, ali ju je suprug uspio spasiti. Žena živi pod velikim pritiskom i stalno je izložena opasnosti. Ali zahvaljujući njezinoj ustrajnosti, mnogi su ljudi u selu upoznali Krista. “Neću napustiti svoju misiju, svoj poziv”, kaže Xuan.”Čak i da me uhvate i učine sve što je u njihovoj moći da me zaustave, neću im se suprotstaviti, čak i da me ubiju. Znam da ću tada umrijeti za Gospodina.”
“Otkrila sam koliko se moj život promijenio nakon što sam dopustila Isusu da njime vlada”, kaže Xuan. “Znam da se mogu izravno moliti Gospodinu i On će me uslišati. Znam da je moj Gospodin živ!”
Njezina priča samo je jedna od mnogih. Diljem svijeta milijuni kršćanskih žena pate ne samo zbog svoje vjere, već i zbog svog spola. Progon može biti brutalan, kompliciran i nepoznat javnosti.
Progon žena i djevojaka često uključuje nasilje – seksualno, fizičko ili psihičko. Dobro poznati primjer seksualnog nasilja je otmica djevojaka od strane militanata kao što je Boko Haram. Može poprimiti i manje očit oblik prisilnog braka. U mnogim društvima s kulturom “časti”, seksualno nasilje se koristi kao način da se posrame i stigmatiziraju žrtve i njihovi voljeni, piše Open Doors.
