Tijekom rasprave o Isusovom božanstvu, smrt i uskrsnuće često su glavne teme, ali pitanje Njegovog božanstva zahtijeva jednaku pažnju.
Kao ključnu točku, povjesničar dr. Gary Habermas naglašava kako Isusovi postupci, riječi i konačno uskrsnuće potvrđuju Njegovo božanstvo.
Postoji najmanje osam aspekata koji podupiru božansku narav Isusa, ali četiri najvažnija uključuju: Njegovu sposobnost opraštanja grijeha, tvrdnju o božanskom prijestolju, prihvaćanje slave, te postojanje prije vremena.
1. Oproštenje grijeha
U Evanđelju po Marku, Isus proglašava oproštenje grijeha – čin koji je u ono vrijeme smatran bogohuljenjem od strane vjerskih autoriteta. U odgovoru na te optužbe, Isus koristi čudo kako bi opravdao Svoje božansko pravo na oprost. Rekao je bolesnom: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj” (Marko 2), pokazavši da ima vlast nad grijehom i bolestima – vlast koja je u to doba pripisana isključivo Bogu.
2. Zauzimanje Božjeg prijestolja
Prema mnogim istaknutim teolozima, poput Craiga Evansa i Toma Wrighta, Isus je jasno izjavio da će zauzeti ili dijeliti prijestolje s Bogom. To je prepoznato kao izravan pokazatelj Njegovog božanskog statusa, jer je postavljanje na Božje prijestolje nezamislivo za bilo koje drugo biće u židovskoj vjeri.
3. Postojanje prije stvaranja svijeta
Isusova tvrdnja da postoji prije Abrahama u Ivanovom evanđelju (“Prije nego što Abraham bijaše, Ja jesam”, Ivan 8,58) potvrđuje Njegovu vječnu prirodu. Ako bi Isus bio samo “proslavljeni čovjek” ili prorok, ovo bi bilo nezamislivo jer bi impliciralo da je ograničen vremenom i prostorom. No, Njegova izjava jasno pokazuje da ima vječno postojanje.
4. Isusovo uskrsnuće kao dokaz Njegovog božanstva
Isusovo uskrsnuće nije samo dokaz Njegovih riječi već i pečat koji ih potvrđuje. Njegovi sljedbenici, uplašeni i u skrivanju nakon Velikog petka, bili su duboko promijenjeni događajem uskrsnuća. Tek su tada Njegove tvrdnje dobile punu težinu. Apostoli su tada s oduševljenjem proglasili Evanđelje, ne bojeći se progonstva, jer su vjerovali da je uskrsnuće nepobitni dokaz da je Isus doista Sin Božji.
Uloga ranih kršćanskih vjerovanja
Značajno je da su rane kršćanske ispovijesti, uključujući hvalospjeve i pjesme kao što su one u Filipljanima 2 i Kološanima 1, potvrdile Isusovu preegzistenciju i božanstvo. One ne samo da odražavaju Isusove vlastite tvrdnje, već i svjedoče o uvjerenju prve Crkve u Njegovu božansku prirodu.
Zaključak
Isusove tvrdnje o božanstvu, u kombinaciji s Njegovim uskrsnućem, predstavljaju jedinstven događaj u povijesti religije. Za razliku od utemeljitelja drugih velikih religija, koji su smatrani smrtnicima, Isus je bio prepoznat kao Bog među ljudima – vjerovanje koje je potvrdio svojim uskrsnućem.
