U pravoslavnoj teologiji, mitarstva predstavljaju duhovne prepreke kroz koje duša prolazi nakon smrti, na svom putu prema konačnom stanju vječnog života.
Prema ovom vjerovanju, duša pokojnika prolazi kroz niz duhovnih “sudova”, gdje se ocjenjuju njeni grijesi, ponašanje i vjera tijekom života.
Ovaj koncept utemeljen je na ideji da postoji određeni vremenski period nakon smrti u kojem se duša suočava s demonskim i anđeoskim snagama, koje ispituju grijehe koje je osoba počinila.
Mitarska faza nije vječna kazna, nego privremena kušnja kroz koju duša prolazi kako bi se procijenila njena čistoća i pripremljenost za vječni život u zajednici s Bogom. Ove “carinarnice” često su zamišljene kao prepreke na putu prema raju, koje duša mora savladati uz pomoć molitvi Crkve, bližnjih i svetih. U ovom procesu, molitve za pokojne imaju veliku važnost jer pomažu duši da nadvlada ove prepreke i dobije Božje milosrđe.
Porijeklo i razvoj koncepta mitarstava
Iako mitarstva kao ni čistilište nisu spomenuta u Svetom pismu, ovaj koncept se, prema vjerovanju pravoslavaca, temelji na dugogodišnjoj predaji i pismima crkvenih otaca, poput svetog Grgura iz Nise i svetog Ivana Zlatoustog.
Vjerovanje u mitarstava razvijala se u pravoslavnoj duhovnosti tijekom stoljeća, naglašavajući važnost molitve, pokajanja i zajedničke liturgije za spas duša koje prolaze kroz ove duhovne kušnje.
Mitarska “stanovišta” podrazumijevaju različite vrste grijeha, uključujući grijehe govora, laži, oholosti, pohlepe, zavisti, bludnosti i slične, a svako od ovih mitarstava ima svoje specifične demonske sile koje testiraju dušu.
Ako se duša pokaje i primi Božje oproštenje kroz molitve, ona može uspješno proći kroz mitarstva i stići do Božjeg kraljevstva.
Zašto protestanti odbacuju mitarstva i čistlište?
S druge strane, protestantska teologija odbacuje koncept mitarstava, kao i drugih sličnih međufaza poput čistilišta, na temelju biblijskog učenja o spasenju.
Protestantizam, naročito unutar reformiranih i evaneđoskih tradicija, uči da nakon smrti dolazi odmah presuda – ili se ide u raj ili u pakao, ovisno o vjeri u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i Gospodina.
Protestanti se oslanjaju na ključne stihove iz Biblije poput Hebrejima 9,27 (“…ljudima je određeno da umru jedanput, a nakon toga dolazi sud”) kako bi argumentirali da nema prostora za međufazu ili dodatne duhovne kušnje nakon smrti.
Spasenje se smatra sigurnim za one koji su prihvatili Krista, dok za one koji to nisu učinili nema druge prilike. Također, naglašava se princip “sola fide” – opravdanje po vjeri, bez dodatnih posredničkih intervencija poput molitvi ili liturgijskih obreda za pokojnike.
Usporedba pravovjernog i protestantskog pogleda
Dok pravoslavci vjeruju da duša prolazi kroz postmortalne duhovne izazove u vidu mitarstava, protestanti ističu da je spasenje činom vjere već osigurano tijekom života i da nema mjesta za “čišćenje” grijeha nakon smrti.
Pravoslavni naglasak na molitvama i sakramentima za upokojene duše suprotstavlja se protestantskoj teologiji koja smatra da je svaka duhovna intervencija, osim vjere u Krista, nepotrebna.
Dok su pravoslavni mitarstva i katoličko čistilište slični u smislu da nude mogućnost čišćenja i pripreme duše za vječni život, protestantsko uvjerenje o trenutnom sudu temelji se na ideji Božje milosti koja ne traži daljnje postupke nakon smrti.
Što vi mislite o čistilištu i mitarstvima? Ostavite nam ispod komentar!
