Kada sam nedavno čitao Psalam 56., podsjetio sam se da su naše suze Bogu važne. Bog zna priču iza naših suza.
Kada je kralj David napisao ovaj psalam, suočavao se s mračnim vremenom. Filistejci su ga uhvatili u Gatu. Ostao mu je samo Bog.
“Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj? Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!” (Psalam 56, 9-10)
Bez obzira vjerujemo li da Bog doslovno sprema naše suze u bocu, vjerujem da On pamti svaku suzu koju smo prolili. Bilo da plačemo kada izgubimo voljenu osobu ili kada smo svladani životnim nevoljama, Bog ih se svih sjeća.
Možete li se sjetiti vremena kada ste plakali zbog boli ili tuge?
David nas podsjeća da je Bog s nama u svakoj bolnoj situaciji. I tijekom ovih vremena trebamo razmisliti o Božjim obećanjima i Njegovoj vjernosti nama u prošlosti.
Sjećate li se Mateja 10, 29? Niti jedan vrabac ne pada na zemlju bez Božjeg znanja, a tako ni jedna tvoja suza. Plakanje se spominje u različitim tumačenjima Svetog pisma više od 200 puta. Sjećate li se Hagare koja je vikala u pustinji Ber Šebe jer ne želi gledati svog sina Jišmaela kako umire od žeđi? A tu je i Hana koja je plakala jer je bila nerotkinja i željela je dijete.
U Novom zavjetu čitamo o učeniku Petru koji je gorko plakao nakon što se tri puta odrekao Isusa. Iako se Petar hvalio da nikada neće zanijekati Isusa, prisjetio što je naš Spasitelj predvidio o njegovim postupcima kad je pijetao treći put zapjevao. Znamo da je čak i Isus plakao (Ivan 11, 35). Isus je bio Bog, ali i čovjek, te je proživljavao iste borbe i iskušenja kao i svi mi, uključujući i tugu. Iako je planirao uskrisiti Lazara iz mrtvih, njegova samilost prema onima koji su bili izbezumljeni zbog gubitka brata i prijatelja ganula ga je do suza.
U Getsemanskom vrtu, naš Spasitelj je plakao kad je razmišljao o odvajanju od svog Oca (Matej 26, 36-38). Ispunjen tugom, Isus se molio: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27, 46)
Ponekad se možemo osjećati kao da nas je Bog napustio
Ali kada patimo i mučimo se u životu, Bog zna. Naše poteškoće Njega dotiču. Bog svake utjehe bdije nad nama jer nikada ne drijema niti spava (Psalam 121, 4). Kao što je Bog rekao kralju Ezekiji, tako poručuje i nama: “Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze.” (2. Kraljevima 20, 5)
Vaše suze nikada neće biti potrošene u Božjoj prisutnosti. On će ih jednog dana pretvoriti u svjedočanstvo. On će ih obrisati i pretvoriti vaše žalovanje u ples. Radovat ćete se u Njegovoj prisutnosti jer ste iskusili Njegova velika čuda u svom životu. Bog će učiniti stvari dobrima u svoje savršeno vrijeme. Dakle, dok ste još u procesu ozdravljenja, samo dopustite Bogu da vas utješi svojom ljubavlju. Nikada se nećete osjećati usamljeno u Njegovom naručju. Njegova će vas prisutnost potaknuti da ustanete i krenete naprijed.
