Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge

Evanđelje dana za nedjelju, 20. listopada 2024. godine: Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge. (Marko 10,30-45)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?«

Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A

Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?«

Oni mu rekoše: »Možemo.«

A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:

»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« (Marko 10,30-45)

Evanđelje dana – komentar

Današnji tekst iz Markova evanđelja podsjeća nas na pravu narav kršćanskog poziva i potiče nas na dublje razumijevanje Isusova puta.

Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, dolaze s ljudskom željom za moći i privilegijom, tražeći od Isusa da im omogući mjesta časti u Njegovoj slavi. No, Isus ih nježno, ali odlučno, poučava da ne razumiju pravu narav onoga što traže.

Isusova čaša, o kojoj govori, jest čaša patnje, žrtve i poniznosti. To nije put svjetovne slave i zemaljskog uspjeha, već put križa. Isusov odgovor Jakovu i Ivanu poziva nas da preispitamo svoje težnje i ambicije.

Jesmo li spremni podnijeti žrtvu, nositi križ i služiti drugima, kao što je to Isus činio? Jer prava veličina u Božjim očima ne mjeri se moći i autoritetom, nego spremnošću služiti.

Ostatak apostola, kad su čuli za zahtjev Jakova i Ivana, reagirali su s gnjevom. Možda su i sami imali slične težnje, skrivene u vlastitim srcima. Isus, međutim, koristi ovaj trenutak kako bi ih sve poučio o pravom vodstvu i služenju. “Nije tako među vama!” – ove riječi Isus jasno stavlja pred nas kao model ponašanja. U svijetu koji često veliča moć i dominaciju, kršćanin je pozvan na drugačiji način života – biti sluga svima.

Najveći primjer tog služenja upravo je sam Isus, koji nije došao da mu se služi, nego da služi i položi svoj život kao otkupninu za mnoge. Njegova žrtva na križu je najviši oblik ljubavi, poniznosti i predanja volji Očevoj. Po toj žrtvi nas je spasio i oslobodio od vječne osude.

Isus nas poziva da slijedimo taj primjer, da prepoznamo veličinu u služenju i ljubavi prema svom bližnjemu.

U suvremenom svijetu, gdje se često vrednuju vanjski uspjesi, moć i status, Bog nas poziva na radikalno drugačiji put. Isus nas uči da istinska veličina leži u poniznom služenju. Ako želimo biti “prvi” u Božjem kraljevstvu, moramo biti spremni staviti druge ispred sebe te jednostavno voljeti, služiti i biti poslužitelji istine i ljubavi.

Stihovi današnjeg evanđelja nas tako vode prema duhovnoj zrelosti, gdje prestajemo tražiti čast i moć ovoga svijeta, a umjesto toga tražimo kako možemo više služiti Bogu i bližnjima. To je put svetosti, put kojim je hodio Isus, i put koji nas vodi do prave radosti i slobode u Njemu.

Kratka molitva uz današnje Evanđelje