U Bosni i Hercegovini mnogi Romi nisu prijavljeni ni na jednoj adresi. Razlozi za to su složeni. A bez osobne iskaznice ne mogu ostvariti nikakva prava.
U Bosni i Hercegovini živi 3,2 milijuna ljudi. U zemlji koja je kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji službeno je priznato 17 nacionalnih manjina, među njima i Nijemci. Ali uvjerljivo najveća manjina su Romi. Mnogi pripadnici ove zajednice su loše obrazovani. Mnogi od njih su nepismeni.
Zakon o prijavi prebivališta
Od 2015. u ovoj maloj balkanskoj zemlji na snazi je kontroverzan zakon o prijavi prebivališta. Taj zakon najviše pogađa Rome, iako se ne odnosi samo na njih. Naime, ako netko živi u nelegalno izgrađenom objektu može mu biti uskraćena potvrda o prijavi prebivališta.
Prema procjeni Zlatana Begića, stručnjaka za međunarodno pravo sa Sveučilišta u Tuzli, u Sarajevu, koje ima oko 300.000 stanovnika, oko 60.000 ljudi nije prijavljeno na adresi na kojoj žive.
Jedan od razloga je taj što nakon rata u BiH od 1992. do 1995. više od 15.000 kuća nije ponovo izgrađeno. Drugi razlog su nelegalno izgrađene kuće.
Nevladine organizacije tvrde da vlasti u Bosni i Hercegovini mogu odbiti izdavanje potvrde o prebivalištu ako podnositelj zahtjeva ne može dostaviti dokaz o vlasništvu ili ovjereni važeći ugovor o najmu kuće ili stana. To znači: bez prijave prebivališta – nema osobne iskaznice.
Pomoć njemačke Evangeličke crkve
Udruženje Pharos, nazvano po svjetioniku iz antičke Aleksandrije, želi pomoći. Ključna podrška stiže iz Njemačke, iz Württemberga, od humanitarne organizacije Evangeličke crkve Diakonisches Werk.
Ingrid Halbritter već 25 godina živi i radi u Bosni i Hercegovini i vodi udruženje Pharos. Zajedno sa svoje tri kolegice 58-godišnja Halbritter savjetuje prije svega pripadnike romske manjine, prati ih pri odlasku u institucije i pruža im konkretnu podršku.
“Mnogi od njih uopće ne znaju svoja prava – i to zato što često ne znaju čitati i pisati”, objašnjava ona ,a prenosi DW. “Tko nije prijavljen i nema osobnu iskaznicu službeno ne postoji. Naš cilj je da ove ljude učinimo vidljivima.” Udruženje se također zalaže za promjenu zakona o prijavi prebivališta.
Ipak, postoje i priče o uspjehu koje ulijevaju nadu, kaže Ingrid Halbritter. Jedna od takvih priča je ona Selvije Kindaj. Zahvaljujući podršci udruženja Pharos ona je prije nekoliko mjeseci dobila potvrdu o prijavi prebivališta, a potom i osobnu iskaznicu. Troje od njene šestero djece sada pohađa školu.
