Mnogi samci i oni koji su u ljubavnoj vezi pred izazovom su da počine seksualni grijeh. Je li moguće živjeti bez seksa prije braka?
Život u čistoći prekrasan je dar … koji malo ljudi ima (1. Korinćanima 7, 7). Bog je jasan: oni koji ne mogu pokazati samokontrolu moraju stupiti u brak (1. Korinćanima 7, 9). Ali ovaj savjet nije uvijek odmah primjenjiv. Što vrijedi savjetovati brak trinaestogodišnjaku koji se bori s požudom? Čak i oni koji su dovoljno stari da se vjenčaju moraju vježbati samokontrolu prije braka.
Seksualni nemoral nije samo iskušenje za samce. Biblija strogo upozorava na preljub, seksualno kršenje bračnih zavjeta. No, samci su pred jedinstvenim izazovom prakticiranja čistoće. Dakle, kako neoženjeni kršćani mogu prakticirati čistoću na Božju slavu?
Shvatite prijetnju seksualnog grijeha
Jednom je Jean Calvin napisao da Sveto pismo naglašava “ogromnu zloću i niskost bluda” kako bi nam pomoglo da se uplašimo njegove prijetnje. Pavlovo upozorenje da “bježite od seksualnog nemorala” je poput guvernerove naredbe za evakuaciju zbog uragana: nećete bježati ako vam ne prijeti opasnost.
Seksualni grijeh je destruktivan. Svi grijesi degradiraju našu čestitost i nagrizaju našu radost u Gospodinu. No, “svaki drugi grijeh čovjek čini izvan tijela, a bludnik griješi protiv vlastitog tijela.” (1 Korinćanima 6, 18). Blud nije najteži grijeh, ali Charles Hodge je u pravu: “Potpuno je neobičan u svojim učincima na tijelo; ne toliko u svojim fizičkim koliko u svojim moralnim i duhovnim učincima.”
Neumoljiva predanost bludu lišit će osobu neba. “Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (1. Korinćanima 6, 9-10). Upravo sada postoje ljudi u paklu koji su mislili da se mogu igrati s vjerom dok cijene predbračni seks više od Isusa. Blud nije neoprostiv grijeh; Bog spašava bludnike (r. 11). Ali ako se izbavljenje ne traži, oni koji uživaju u seksualnom grijehu su izvan Božjeg kraljevstva.
Isus nam pokazuje da je život bez seksa moguć
Prvi razlog zbog kojeg sam uvjeren da je moguće živjeti bez seksa je taj što je to Isus činio. Istina je da je umro mlad, ali rekao je NE seksualnom grijehu kao tinejdžer i tijekom svojih 20-ih godina, kada su razine testosterona kod muškaraca obično najviše, a seksualne želje najjače.
Primamljivo je pretpostaviti da je takva samokontrola bila laka za Isusa. Uostalom, On je bio Bog! Ali bio je i čovjek! Isusovo čovještvo nije ni na koji način umanjilo Njegovo božanstvo, a isto tako, Njegovo božanstvo nije ni na koji način umanjilo Njegovu ljudskost. Kada je Isus visio umirući na križu, doživio je pravu bol i iskrvario je pravu krv. Njegova božanska moć nije ga zaštitila od uspona i padova ljudskog iskustva. Bio je gladan (Matej 21, 18). Umorio se (Ivan 4, 6). Tugovao je (Ivan 11, 35). Radovao se (Luka 10, 21). Volio je (Ivan 11, 5).
Pisac Poslanice Hebrejima kaže da je Isus morao postati čovjekom “da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.” (Hebrejima 2, 17) Ako Isus nije bio i čovjek, čovječanstvu nema spasenja. I kao čovjek, Isus se suočio s iskušenjem: “Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.” (Hebrejima 4, 15) Pretpostavljam da “iskušavan svime” uključuje seksualno iskušenje. Isusov savršeni život, dakle, pokazuje da je moguće reći ne seksualnom grijehu.
“Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.” (Galaćanima 5, 16-17)
Svi osjećamo želju za grijehom, ali Duh nam omogućuje da joj se odupremo; želimo biti sveti, ali tijelo nas mami na grijeh. Kršćani poznaju oba iskustva. Što god da je ovdje u fokusu, Pavao želi reći da postoji sukob između to dvoje. Pavao koristi riječ “tijelo” kako izrazio slabost i palost ovog sadašnjeg svijeta i našeg prirodnog ljudskog stanja. “Duh” se odnosi na samog Božjeg Duha. Borba koju svakodnevno doživljavamo dok nastojimo živjeti za Krista, a ne više za sebe, zapravo je dio većeg, kozmičkog sukoba – “rata svjetova”, ako želite – a mi kršćani smo prva linija!
Tijelo nas pokušava povući prema djelima navedenim u Galaćanima 5, 19-21: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Te su stvari posvuda u našem svijetu i još uvijek nas mame. Ali Duh nastoji proizvesti u nama plod opisan u stihovima 22-23: “ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.” Kao rezultat ove borbe, ponekad se nalazimo u situaciji da slijedimo Duha, a ponekad i tijelo, a često smo rastrgani između to dvoje. Ipak, kao vjernici se moramo oduprijeti tijelu i “hodati po Duhu“.
Je li život bez seksa moguć? DA! Zato što nam Isus pokazuje da jest i zato što nam Duh omogućuje da se odupremo kušnji ako hodimo po Duhu. Nije lako, ali je moguće.
