Otac David Jones je prehodao nevjerojatnih 50 km kako bi ispunio obećanje da bude prisutan na vjenčanju svoje kćeri.
Ljubav i vjera oca Davida Jonesa suočile su se s velikim izazovom kada je morao prijeći gotovo 50 kilometara kroz posljedice uragana Helene kako bi kćer Elizabeth otpratio do oltara u Johnson Cityju, Tennessee.
David Jones, 64-godišnji poslovni trener iz Boiling Springsa, Južna Karolina, našao se u teškoj situaciji kad je uragan Helene pogodio područje neposredno prije vjenčanja njegove kćeri. Ono što je trebalo biti dvosatna vožnja pretvorilo se u 12-satno putovanje kroz opasne uvjete.
David je krenuo na put u petak, 27. rujna, nakon što je osigurao rad svog kućnog generatora. Kad je ušao u Tennessee, vidio je razmjere štete koju je uragan prouzročio. Glavna cesta bila je zatvorena, a policija je preusmjeravala promet.
No, David nije odustao. Razgovarao je s policajcem, objasnivši mu da mora stići na vjenčanje svoje kćeri. Iako su mu rekli da su svi putevi blokirani zbog poplava i uništenih mostova, David je donio hrabru odluku. U 2 sata ujutro, samo 9 sati prije ceremonije, napustio je auto i počeo hodati.
„Moram biti tamo da je otpratim do oltara“, rekao je David. Imao je samo ruksak, pribor za brijanje i vjetrovku. Njegovo iskustvo maratonca pomoglo mu je dok je hodao kroz noć, okružen razaranjem.
Poput filma katastrofe
David je rekao da je prizor izgledao poput filma katastrofe. „Šteta je bila neopisiva“, prisjetio se. „Ceste su bile uništene, posvuda je bilo krhotina.“ Mnogi su ga policajci pokušali zaustaviti, ali je David uporno objašnjavao svoju misiju.
Oko 3 sata ujutro, suočio se s velikim problemom. Pokušavajući zaobići ogromnu hrpu otpada, utonuo je u blato „poput živog pijeska“. Uz veliki napor uspio se osloboditi i pronaći izgubljenu cipelu. „Znao sam da ne mogu nastaviti bez cipela“, rekao je.
Kako je svanulo, policajci su počeli pričati o njegovom nevjerojatnom putovanju. Jedan od njih, koji mu je dao prijevoz, rekao je: „Svi pričaju o tebi – svi kažu da si odlučan.“
David je nastavio hodati, noseći crveni reflektor kako bi bio vidljiv vozačima. Njegova upornost se isplatila kad ga je, samo šest milja od cilja, primijetio bivši kolega iz Texas Instrumentsa i odvezao ga posljednjih osam milja.
Stigao je kod prijatelja u Johnson Cityju taman na vrijeme da se presvuče u rezervno odijelo i krene prema crkvi sv. Marije. Zbog nestanka struje, vjenčanje je održano uz svjetlost svijeća, što je stvorilo romantičnu atmosferu.
“Budite odraz Božje ljubavi”
„To mi je značilo sve“, rekao je Jones o tome što je kćer otpratio do oltara. „Svaki otac želi hodati uz svoje kćeri na njihovom vjenčanju.“ Tijekom zdravice, David je ispričao svoju priču i dao mladencima reflektor koji ga je vodio.
„Čuvajte ovaj reflektor kako bi vas podsjećao da štitite jedno drugo, posebno u teškim trenucima“, rekao je Elizabeth i njezinom suprugu Danielu Marquezu. „To je tada bilo najpotrebnije meni, a vi nastavite biti odraz Božje dobrote jer ste doista dobri ljudi.“
Elizabeth je bila duboko dirnuta očevom žrtvom. „Nevjerojatno je znati da me moj otac toliko voli da bi prošao kroz sve to da stigne na moje vjenčanje na vrijeme,“ rekla je. Sljedećeg jutra probudila se rano, „zahvaljujući Bogu što je moj tata uspio i što je živ“.
David skromno kaže da je „samo napravio ono što bi svaki otac učinio“, no njegovi postupci pokazuju dubinu roditeljske ljubavi i snagu koju možemo pronaći u vjeri.
Neka nas putovanje Davida Jonesa nadahne da se suočimo s vlastitim izazovima s hrabrošću. Uz Božju pomoć, možemo nadvladati i najveće prepreke.
