Nitko nije bezgrešan. Lako je druge osuditi kada sagriješe. Kako bismo se preispitali, donosimo 7 grijeha koje svaki kršćanin mora donijeti na vidjelo.
Primamljivo je upirati prstom u druge kada sagriješe, ali kršćani ne mogu očekivati od onih koji ne poznaju Boga da žive po Njegovim putevima, pogotovo ako ih sami ne slijedimo.
“Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju?” (1. Petrova 4, 17)
Evo 7 grijeha koje svaki kršćanin mora iznijeti na svjetlo u svome živote, ako se ikada nadamo da će bezbožni svijet biti preobražen.
1. Neuspjeh u ljubavi prema Bogu
Isus nas upućuje u Marku 12, 30: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.”
Međutim, umjesto da Boga prihvate najvažnijim u svojim životima, mnogi ga kršćani trebaju kada to najbolje funkcionira u njihovim rasporedima, osjećajući da razumije da su zauzeti. Ali, trošeći više vremena, energije i truda na obitelj, karijere i društveni život, mnogi ne shvaćaju da je neuspjeh u ljubavi prema Bogu veliki grijeh.
2. Hodanje u nevjeri
“Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.” (Hebrejima 3, 12)
Nevjera može započeti kao propitivanje nečega što se ne razumije o Bogu ili Njegovoj Riječi. Ponekad može doći nakon što doživite duhovno razočaranje, kao što je molitva koja se čini neodgovorenom. Nevjera na kraju odvraća srce od vjerovanja u Božju Riječ kao istinu.
3. Živjeti bez molitve
Efežanima 6, 18 nas potiče: “Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete.”
Međutim, molitva je često gurnuta u drugi plan naših prioriteta, ograničena na vrijeme krize, potrebe ili nedostatka, i često se zanemaruje kada stvari idu dobro u našim životima. Čini se da društvene mreže, obiteljski odnosi, posao i rekreacijske aktivnosti zauzimaju istaknuto mjesto u našim životima i na neki način nas odvlače od komunikacije s Bogom.
No, komunikacija s Bogom je ključna. Iako neki možda misle da slab molitveni život nije grijeh, vrijeme je da preispitamo svoje živote i vidimo živimo li život odvojeni od Njegove prisutnosti.
4. Živjeti sa strahom
Previše kršćana danas živi u strahu, ali 2. Timoteju 1, 7 uvjerava nas da nam Bog nije dao duh straha, stoga ne smijemo dopustiti da nas strah vodi u donošenju odluka na temelju njegovih prijetnji.
Rimljanima 14,23 objašnjava kako je sve što ne dolazi iz vjere grijeh. Dakle, umjesto da se prepustimo zastrašujućem “što ako” u životu, Izreke 3, 25 potiču nas da živimo bez straha.
Budući da Bog obećava da nas nikada neće napustiti ili ostaviti (Hebrejima 13, 5), možemo živjeti bez straha znajući da je Bog s nama bez obzira s čime se suočavamo.
PROČITAJTE: 5 grijeha koje današnji kršćani često ignoriraju
5. Traženje priznanja
Nažalost, mnogi kršćani traže priznanje od ljudi umjesto da rade stvari iz radosti da ugode Bogu. Samopromocija dolazi od svijeta, a društvene mreže svakome nude mjesto za traženje priznanja. Izreke 27, 2 objašnjavaju: “Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.”
Isus je upozorio da ne tražimo vlastito priznanje rekavši: “”Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.” (Matej 6, 1)
Od vitalnog je značaja za svakoga od nas da ispitamo svoje motive: činimo li nešto kako bismo bili viđeni i prepoznati od drugih ili to činimo kako bismo služili Bogu i ugodili Mu.
6. Uživanje u buntovnosti
Pobunjenost je tako osjetljiva tema jer kršćani često ne žele uzeti u obzir mogućnost da neke od njihovih misli, stavova i djela mogu biti ukorijenjene u neposlušnosti prema Bogu. Tako neki kršćani uživaju u svjetovnom ponašanju i udovoljavaju vlastitim željama umjesto da se predaju Bogu. Umjesto da se pokoravaju Njegovoj Riječi i putevima, oni opravdavaju i racionaliziraju svoje izbore, ne želeći ih dovesti pod svjetlo Božje istine.
1. Petrova 1, 14-15 nas potiče: “Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju.”
7. Prakticiranje seksualnog nemorala
Nažalost, sve većem broju kršćana odgovara seksualni nemoral. Mnogi kršćani uživaju u gledanju neprikladnih seksualnih odnosa, zanemarujući njihovu grešnost. Ali 1. Ivanova 2, 16 pojašnjava njezino podrijetlo: “Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta.”
Gledanje spolnog nemorala duboko utječe na naša srca i umove na nepovoljan način. Ako mislimo da kao vjernici možemo to gledati i ostati netaknuti, prevareni smo. Utječe na to kako razmišljamo, živimo, donosimo odluke, gledamo na grijeh i što je najvažnije, na naš odnos s Bogom.
Psalam 101, 3 nudi smjernice za naše oči: “Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me.”