Iako se Biblija ne bavi bankrotom samim po sebi, imamo neka načela koja bi se mogla primijeniti i stoga nam pomoći pri odluci treba li kršćanin proglasiti bankrot.
Biblija sadrži nekoliko načela vezanih za dug i financijsku odgovornost. Jedno takvo načelo nalazi se u Rimljanima 13, 8 gdje piše: “Nikome ne budite ništa dužni osim da ljubite jedni druge, jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon.” Ovaj stih naglašava važnost izbjegavanja zaduživanja kad god je to moguće, ističući ideju da dug može ograničiti nečiju sposobnost da u potpunosti živi zapovijed ljubavi prema drugima.
Dakle, imamo odgovornost održati svoja obećanja i platiti ono što dugujemo. Propovjednik 5, 4-5 kaže: “Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?”
Psalam 37, 21 izjavljuje: “Bezbožnik zaima, ali ne vraća, pravednik se sažaljeva i daje.” Ovaj stih naglašava moralnu odgovornost za vraćanje dugova kada nastanu.
Postoji nekoliko načina da se bankrot čim prije riješi. Jedan od njih daje osobi vremena da plati svoje dugove ili vrati dio duga na temelju prihoda. U takvim slučajevima dug se ne briše. Sudska zaštita se produžuje sve dok osoba ne bude u mogućnosti otplate.
Božja djeca ne mogu svjedočiti za Njega ako nisu vjerna i u svojim financijama
Biblija spominje primjer žene koja je došla proroku Elizeju govoreći: “Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima” (2. Kraljevima 4, 1). Elizej joj nije rekao da ne vrati svoj dug ili da proglasi bankrot, već je učinio čudo da joj pomogne da ga otplati (2. Kraljevima 4, 2-7).
Je li ispravno da kršćanin u dugovima koristi “brzo rješenje” za svoj problem tražeći bankrot? Odgovor je NE. Kršćanin je dužan platiti ono što je pristao platiti prema izvornim uvjetima ugovora (ili drugog pravnog akta). To može značiti promjenu načina života (možda i gubitak neke imovine, nekretnine …) i radikalnu reviziju proračuna.
Osim milosrđa i suosjećanja, Biblija naglašava važnost pravde i poštenja u financijskim poslovima. Mudre izreke 22, 7 upozoravaju: “Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku.” Ovaj stih naglašava potencijalne posljedice zaduženosti gdje zajmoprimci mogu postati dužni zajmodavcima, što utječe na njihovu slobodu i autonomiju.
“Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.” (Mudre izreke 15, 22)
Traženje mudrog savjeta od pouzdanih financijskih savjetnika može pružiti vrijednu perspektivu i smjernice kada se suočavate s financijskim izazovima ili razmišljate o bankrotu.
