Zašto ljudi u Noino doba nisu vjerovali u potop? Kakve to veze ima s nama?

Biblijska pripovijest o Noinoj arci i velikom potopu, zapisana u Knjizi Postanka, predstavlja živopisan prikaz božanske presude i ljudske reakcije. Zašto ljudi u Noino doba nisu vjerovali u potop?

Središnje mjesto u ovoj priči je nevjera pretpotopnih ljudi, ljudi koji su živjeli prije potopa, unatoč tome što su svjedočili izvanrednim događajima izgradnje i ukrcaja na arku.

Neposredno prije potopa, dvije od svake vrste životinja ušle su u arku (Postanak 7, 8-9). Životinje svih vrsta viđene su kako dolaze i lagano se probijaju prema arci. Ptice su se okupljale sa svih strana u besprijekornom redu kako bi ušle u arku. Kakvo je to jasno upozorenje moralo biti za bezbožnike koji su to promatrali! Ako ih je išta moglo potaknuto da vjeruju u potop, ovo ih je trebalo dojmiti.

Pretpotopno društvo

Da bi se razumjelo nevjerovanje pretpotopnih ljudi, bitno je kontekstualizirati njihov svjetonazor unutar drevne Mezopotamije. U pretpotopnom društvu opisanom u Postanku, čovječanstvo je palo u moralno propadanje i duhovni zaborav, koje karakterizira neobuzdana zloća i pobuna protiv Boga. Ovo ozračje, zajedno s nedostatkom pisane objave poput Tore, pridonijelo je smanjenoj svijesti o božanskom sudu i providnosti među ljudima.

Skepticizam pretpotopnih ljudi prema Noinom upozorenju i nadolazećem potopu također se može pripisati psihološkim čimbenicima kao što su kognitivna disonanca i pristranost potvrde. Teorija kognitivne disonance tvrdi da pojedinci osjećaju nelagodu kada se suoče s proturječnim uvjerenjima ili informacijama koje su u suprotnosti s njihovim postojećim svjetonazorom. U slučaju pretpotopnih ljudi, Noina poruka o nadolazećem sudu dovela je u pitanje njihove ukorijenjene predodžbe o nepobjedivosti i autonomiji, izazivajući tako kognitivni disonancu.

Štoviše, pristranost potvrde, težnja da se informacije tumače na način koji potvrđuje već postojeća uvjerenja, možda je dodatno ojačala skepticizam pretpotopnih ljudi. Umjesto da kritički procijene Noina upozorenja i izvanredan prizor životinja koje ulaze u arku, možda su odbacili takve dokaze kao nevažne ili ih racionalizirali unutar svog postojećeg svjetonazora. Ova kognitivna pristranost spriječila ih je da priznaju valjanost Noine poruke i nadolazeće katastrofe.

PROČITAJTE: Znate li što doista simbolizira Noina arka? Oduševit će vas!

Biblijski tekst nudi nekoliko referenci o nevjeri pretpotopnih ljudi unatoč tome što su svjedočili događajima oko izgradnje i ukrcaja na arku. Postanak 6, 5 opisuje stanje čovječanstva prije potopa: “Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.” Ovaj stih naglašava moralnu izopačenost i duhovno sljepilo koje su karakterizirale pretpotopno doba, čineći ih otpornima na božanska upozorenja. Pretpotopni ljudi nisu vjerovali jer su svojim upornim odbijanjem svjetla postali toliko tvrdokorni da je čak i ovaj prizor stvarao samo privremeni dojam.

Kakve veze ima Noino doba s nama?

U Mateju 24, 38-39 Isus uspoređuje Noine dane s vremenom Njegovog drugog dolaska rekavši: “Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.” Ova paralela naglašava poveznicu između pretpotopne nevjere i duhovne apatije koja prevladava u posljednjim vremenima.

S teološkog stajališta, nevjera pretpotopnih ljudi služi kao otrežnjujući podsjetnik na posljedice duhovne sljepoće i pobune protiv Boga. Unatoč opipljivim dokazima o Noinoj pravednosti i nadolazećem sudu, ljudi su odlučili ostati tvrdoglavi u svojoj zloći i prkosu. Njihova nevjera nije samo rezultirala njihovim vlastitim uništenjem, već je također utjelovila tragične posljedice odbacivanja božanske objave i preziranja ponude spasenja.

Bog je, u svom milosrđu, pružio obilje prilika za pokajanje i iskupljenje kroz Noino propovijedanje i izgradnju arke. Međutim, odbijanje pretpotopnih ljudi da poslušaju ta upozorenja naglašava stvarnost ljudskog izbora i tragične posljedice odbacivanja Božje milosti.

Iz tog razloga, Biblija upozorava današnje vjernike da poslušaju glas Duha Svetoga bez odlaganja kako im srce ne bi otvrdnulo grijehom:

“Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja četrdeset godina.” (Hebrejima 3,7-10)

NAJNOVIJE!