Svakodnevno smo u iskušenju da sagriješimo. Hoće li slijeđenje Isusa iskorijeniti požude tijela?
Kada se osoba prvi put pokaje i prihvati Isusa kao Spasitelja, napušta svoju zlu prošlost i umire požudama tijela. Doživljava obraćenje i postaje nova osoba u Kristu, a Duh Sveti prebiva u njoj.
Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2. Korinćanima 5,17).
Obraćenje znači više od jednostavne ispovijedi i promjene navika. To je potpuna promjena u unutarnjem srcu, koja se može dogoditi samo snagom Duha Svetoga. Dakle, plan za čovjekovo spasenje ne donosi samo slobodu od osude nego i slobodu od ropstva grijehu.
Požude tijela
Međutim, ponovno rođenje od Duha Svetoga ne uklanja zemaljske požude tijela. Pavao je napisao: “Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.” (Galaćanima 5, 16-17)
Iako je “stari čovjek” grijeha opisan kao razapet s Kristom (Rimljanima 6, 6), vjernik će se i dalje morati boriti u svom “smrtnom tijelu” s požudama tijela. Ako im popusti, grijeh bi mogao imati vlast nad njim. Zbog toga vjernik svaki dan mora zadobiti “novo obraćenje” kroz proučavanje Biblije i molitvu (Ivan 15,4). Mora tražiti snagu i vodstvo Duha Svetoga kako bi se mogao oduprijeti požudi i drugim grijesima.
Božja pobjeda
Dobra vijest je da iskustvo obraćenja dovodi vjernika u vezu s božanskom moći kojom se može oduprijeti iskušenju Sotone. No, na vjerniku je da odabere hoće li svoju odanost dati grijehu ili Bogu.
Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. (Rimljanima 13, 13-14)
Pavao je naglasio: “Svaki dan umirem” (1. Korinćanima 15, 31). Samo držeći svoje staro “ja” neprestano mrtvim za grijeh, vjernik je u stanju svakodnevno živjeti Bogu. A ovo iskustvo moguće je samo svakodnevnim ostankom u Kristu po vjeri (Ivan 15, 4). Neprimjetno, kroz vrijeme, vjernik će poput Krista mrziti grijeh i ljubiti pravednost, jer “po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.” (2. Korinćanima 3, 18)
