Biblija u Starom zavjetu spominje nečista jela koja Božji narod ne bi trebao jesti. Koja su to jela i trebamo li se danas držati tih pravila?
Prema Bibliji, koncept nečiste hrane dolazi iz Mojsijevog zakona, zapisanog u Starom zavjetu. Knjiga Levitskog zakonika (Levitski zakonik 11) i Ponovljeni zakon (Ponovljeni zakon 14) detaljno opisuju pravila o čistim i nečistim životinjama koje Izraelci nisu smjeli jesti.
Ova pravila, poznata kao košer zakoni, postala su dio identiteta židovskog naroda i njihove vjerske prakse.
Koje su životinje nečiste?
Biblijski zakon o prehrani dijeli životinje u dvije osnovne kategorije: čiste i nečiste.
1. Nečiste kopnene životinje: Prema Levitskom zakoniku, svaka životinja koja ne preživa ili nema papke, smatrana je nečistom. To uključuje svinju, deve, zečeve i mnoge druge vrste. Svinja je možda najpoznatiji primjer nečiste životinje, jer ona ima razdvojene papke, ali ne preživa, što je čini zabranjenom za konzumaciju prema Mojsijevom zakonu.
2. Nečiste ptice: Zabrana je obuhvaćala grabežljive ptice poput orlova, sova, vrana i čaplji. Ove su ptice smatrane nečistima jer su uglavnom strvinari i hrane se drugim životinjama, što ih čini neprikladnim za ljudsku prehranu.
3. Nečiste vodene životinje: Levitski zakonik također zabranjuje konzumaciju vodenih životinja koje nemaju peraje i ljuske, što uključuje većinu rakova, školjki, jegulja i morskih pasa. Ove su životinje često povezane s čišćenjem vode i mulja, što ih u biblijskom kontekstu čini nečistima.
4. Nečisti kukci i gmizavci: Iako većina insekata nije prikladna za ljudsku prehranu, u Starom zavjetu postoje određene iznimke, poput skakavaca, koje su dozvoljene. Međutim, većina kukaca i gmizavaca, poput zmija, guštera i pauka, smatrani su nečistima.
Razlozi za zabrane nečistih jela
Postoji nekoliko teorija zašto su određene životinje proglašene nečistima. Neki stručnjaci smatraju da su zabrane imale zdravstvene razloge, jer mnoge od tih životinja prenose bolesti ili su povezane s nehigijenskim uvjetima.
Drugi tvrde da su te zabrane bile simbolične, s ciljem razlikovanja izraelskog naroda od drugih naroda koji su konzumirali te životinje.
Zašto kršćani ipak jedu “nečista jela”?
Iako su ove zabrane bile važne u starozavjetnom vremenu, u Novom zavjetu dolazi do promjene. U Djelima apostolskim (Djela 10), apostol Petar ima viziju u kojoj mu Bog govori da ne naziva nečistim ono što je Bog proglasio čistim.
Ova vizija bila je simbol promjene pristupa prema prehrambenim zakonima. Isus Krist i rani kršćanski vođe više nisu smatrali pridržavanje tih pravila nužnim za spasenje. Pavao, apostol koji je širio kršćanstvo među ne-židovima, također je istaknuo da su prehrambene zabrane ukinute i da vjernici ne trebaju više slijediti te zakone (Rimljanima 14,14).
Za kršćane, Isusova žrtva oslobodila je vjernike od strogih Mojsijevih zakona, uključujući zabrane o prehrani.
Svinjetina je primjerice postala prihvatljiva jer nije smatrana moralno ili duhovno opasnom, već je promjena usmjerena prema unutarnjoj čistoći srca i duše, a ne prema vanjskim ritualima ili prehrambenim navikama.
Isus nam jasno kaže što onečišćuje čovjeka: “Poslušajte i razumijte! Ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi” (Matej 15,11)