Svačija mama je najbolja i najljepša. Svima mama najviše nedostaje kada je nema.
Ali neke mame, one koje su život provele među mladima, podučavale ih, odgajale, stvarale od njih ljude… pa te mame više nedostaju, ali ne zato što njihovo odsustvo više boli njeno dijete, nego zato što postoje šačica djece koje se sjećaju, kojoj nedostaju.
To se dogodilo kada je jedan Alen iz Sarajeva na Facebooku objavio sliku svoje mame uz emotivne riječi.
Ubrzo je dobio obavijesti, jedan lajk, jedan komentar. I svi su htjeli reći po čemu se sjećaju žene sa slike, po čemu se sjećaju njegove majke.
Imali su dojam da je na fotografiji neka rođakinja, netko koga dobro poznaju, netko tko je iznenada, čudno, nestao iz njihovih misli, a sada se vraća, polako, da donese ugodne osjećaje.
A kako se i ne bi tako rado sjećali, kad su vidjeli sliku svoje poznate i drage profesorice iz sarajevske gimnazije.
Bila je profesorica matematike.
I reklo bi se – tu su damu mnogi voljeli. Učenici je pamte i o njoj lijepo pišu. Ova fotografija je dokaz da veliko srce uvijek nađe način da voli, te da oni koji nas napuste, zapravo zauvijek žive u našim srcima.
“Moja najdraža profesorica, izuzetan profesionalac”, glasio je samo jedan u moru komentara kojima su se ljudi prisjetili svoje profesorice iz davnih dana.
