Odnosi na zemlji znaju biti narušeni, jer smo nesavršeni i često uzvraćamo onako kako ne bismo trebali. Kako voljeti svoje neprijatelje?
“Neprijatelj” je teška riječ. Kada razmišljamo o neprijatelju, možemo pomisliti na svjetske sile i njihove protivnike ili čak na biblijske primjere Izraela i naroda koji su mu se suprotstavljali. Ipak, znamo da je Sotona čovjekov najveći neprijatelj.
Iako naša usta možda ne koriste riječ “neprijatelj” za našeg bližnjeg, naša djela mogu odisati mržnjom, a ne ljubavlju.
Isus nije samo poučavao o ljubavi prema svojim neprijateljima, On je umro za njih
Zapravo, istina je da smo mi, rođeni u svom grijehu, bili Božji neprijatelji. Biblija nam govori da je Krist, dok smo još bili neprijatelji, umro za nas kako bi nas pomirio s Ocem (Rimljanima 5, 10). Isusovi neprijatelji smo bili ti i ja. Ipak, u poniznosti i savršenoj ljubavi, On je predao svoj život za nas.
Kada kao iskreni vjernici širimo granice naše ljubavi da uključimo i naše neprijatelje, najbliže smo u oponašanju ljubavi našeg Spasitelja. Ali kako to praktično izgleda? U nastavku su tri načina na koje ćemo promotriti kako Isus pokazuje ljubav prema svojim neprijateljima.
1. Isus je bio ponizan
Naša nesposobnost da volimo svoje neprijatelje često ima korijene u ponosu. Brzo vidimo najgore u drugima, ali sporo vidimo najgore u sebi. Međutim, Isusova savršena ljubav bila je savršeno ponizna. Iako je bio Bog, nije smatrao da je jednakost s Bogom nešto za što se treba uhvatiti (Filipljanima 2, 6). Iako je Kralj kraljeva, ponizio se do obličja sluge. Isusova poniznost prema Ocu navela ga je da bude poslušan Ocu, čak do smrti.
PROČITAJTE: Kako moliti za svoje neprijatelje?
Koliko više trebamo pokazivati poniznost kao grešnici spašeni milošću? Srce svakog čovjeka zaraženo je grijehom. Svima nam je potrebno Božje milosrđe. Svima nam je potrebno obnavljajuće djelovanje Duha Svetoga u našim srcima. Udaljavanje od našeg ponosa pomaže nam da se identificiramo s našim neprijateljima i podijelimo istu milost koju smo primili. Suština je da ljubimo druge, jer je Bog prvi ljubio nas (1. Ivanova 4, 19).
2. Isusu je stalo do srca Božje djece
Tijekom cijele službe Isus je bio kritiziran zbog svoje bliskosti s izopćenicima. Jeo je s carinicima i grešnicima (Matej 9, 10). Liječio je gubavce (Matej 8, 2). Oni koji bi se obično smatrali Božjim “neprijateljima” bili su upravo oni koje je Isus došao spasiti. On to potvrđuje kada kaže: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati na obraćenje pravedne, nego grešnike.” (Marko 2, 17)
Isus je došao dati Božjem narodu nova srca, pretvoriti srca od kamena u srca od mesa (Ezekiel 36, 26). Stoga, ako želimo voljeti svoje neprijatelje kao što ih je On volio, trebamo brinuti i za njihova srca. Vaš neprijatelj je grešnik koji treba Isusovu milost.
3. Isus je bio blizu Boga
Uvijek iznova u evanđeljima vidimo Isusa kako se povlači da bi se molio Ocu. Iako su Isus i Otac jedno, Isus se dragovoljno podložio Očevim planovima. Zašto? Jer On poznaje Boga. On zna da je Bog dobar, da su Njegovi putovi savršeni, da Njegova ljubav traje zauvijek. On vjeruje Bogu do te mjere da je položio svoj život za dobro Njegovog naroda.
Isto tako, naše znanje i ljubav prema Bogu osposobljavaju nas da se predamo našem nebeskom Ocu. On nas osposobljava da odložimo svoj ponos i volimo svoje neprijatelje kao što bismo voljeli same sebe. Svoje neprijatelje možemo voljeti samo tako da ostanemo blizu Boga u molitvi i Njegovoj Riječi. Ljubav prema našim neprijateljima počinje preobrazbom naših srca prije nego što uopće prodre u naša djela.
Dok mašemo zastavom kršćanstva, pozvani smo voljeti svoje neprijatelje – ne lažnim ljubaznostima, već autentičnom ljubavi. Molite za svoje neprijatelje. Okrenite i drugi obraz ako morate. Tako će se i oni možda okrenuti Onome koji je u vama. Neka nebo bude puno ne samo naših voljenih – nego i naših neprijatelja.
