U propovijedi pod nazivom „Bog nagrađuje one koji vjeruju“, John Piper ističe ključnu ulogu vjere u životu kršćana.
Pozivajući se na Poslanicu Hebrejima 11,1-6, Piper objašnjava što je to u vjeri što raduje Boga i kako Božja priroda definira samu vjeru.
Vjera i Božja priroda
Vjera dolazi pred Boga u dva temeljna oblika: vjera prepoznaje Božje postojanje i prihvaća ga kao apsolutnu stvarnost, te vjeruje da je Bog nagraditelj onih koji ga traže.
Ova dva aspekta vjere duboko su ukorijenjena u Božjoj prirodi – On je vječan, nepromjenjiv i potpuno samodostatan. Bog nije stvoren, ne mijenja se, a vjera je odgovor na te istine.
Prema Hebrejima 11,1, vjera je „osnova za ono čemu se nadamo i dokaz onoga što ne vidimo“. Vjera, dakle, predstavlja povjerenje u Božja obećanja i čvrsto uvjerenje u postojanje nevidljivog Boga.
Ovi aspekti vjere jasno su prikazani u životima starih svetaca, poput Abela i Henoka, koji su svojom vjerom stekli Božje odobrenje.
Abel i Henok: Primjeri vjere
Abel je, kako stoji u Hebrejima 11,4, prinosio Bogu žrtvu u vjeri, zbog čega je bio proglašen pravednim. Bog je prepoznao i odobrio njegovu žrtvu jer je dolazila iz srca ispunjenog vjerom. U tome se pokazuje da Bog ne mari samo za vanjske postupke, već za motivaciju koja stoji iza njih – samo djela koja dolaze iz vjere raduju Boga.
S druge strane, Henok je, prema Hebrejima 11,5, bio prenesen u nebo jer je hodao s Bogom. Iako u izvještaju o Henoku iz Postanka nije izričito spomenuta vjera, autor Poslanice Hebrejima zaključuje da je Henokova bliskost s Bogom, koja je ugodila Bogu, bila rezultat vjere.
Neophodnost vjere za ugađanje Bogu
Ključni stih koji Piper naglašava je Hebrejima 11:6, gdje stoji da „bez vjere nije moguće ugoditi Bogu“. On objašnjava kako vjera ne samo da prepoznaje Božje postojanje, već prihvaća i Njegovu nagrađujuću prirodu.
Bog, koji je potpuno samodostatan i ne treba ništa od svojih stvorenja, obilno daruje one koji Ga traže u vjeri. Ova vjera raduje Boga jer je odraz njegove vlastite naravi – vjere koja prihvaća Božju apsolutnu stvarnost i njegovu darežljivost.
Poziv na dublju spoznaju Boga
Na kraju propovijedi, Piper poziva kršćane da ustraju u vjeri kroz dublju spoznaju Boga. Kako bi vjera bila jaka i ustrajna, potrebno je bolje upoznati Božju narav.
Ova propovijed ističe temeljnu povezanost između Božje prirode i vjere te poziva na život ispunjen vjerom koja ne samo da prepoznaje Boga, već ga i u potpunosti prihvaća kao onoga koji obilno nagrađuje one koji Ga traže.
