Makarsku potresa crkveni skandal. Naime, grad napuštaju časne sestre koje su djelovale 133 godine, a sve zbog navodnog neslaganja s mladim svećenikom.
Makarska je konkatedrala, nakon čak 133 godine, ostala bez časnih sestara koje su se s vjernicima u suzama oprostile na misi.
O ovoj temi u Makarskoj se dobro zna u redovima bliskim Crkvi, ali javno se prezentira ono što je naloženo da se mora govoriti – časne sestre su otišle jer im je bilo vrijeme za mirovinu, a nove neće doći jer je i taj častan životni poziv na ispitu hrvatske zbilje i pati od manjka redovnica.
Međutim, mi novinari nismo položili zavjet šutnje i moramo javnosti reći da je istina potpuno drugačija jer su dvije časne sestre Marija Kristijana Ajduković i Bernardina Crnogorac doslovno otjerane zbog ‘‘neslaganja karaktera‘‘ s don Jurom Lovrinčevićem, mladim župnikom Svetog Marka, piše Slobodna Dalmacija.
Na oproštajnoj svetoj misi vjernici su plakali za časnim sestrama
Zbor koji je vodila sestra Kristijana, tako je otužno pjevao, a kako i ne bi kad im se srce lomilo jer su časne, kako su u oproštajnom pismu zahvale napisali vjernici, živjele s pukom, učile djecu vjeronauk, vodile ih i pripremale za svetu pričest i krizmu, pomagale bolesnima, vodile zborove, učile pjevanju, održavale i ukrašavale crkvu sv. Marka, a posebna je priča s koliko su truda do prije tri godine kuhale, prale, peglale i čistile u župnoj kući.
Razlog odlaska časnih sestara iz Makarske i zatvaranje ‘‘knjige‘‘ nakon 133 godine, doznali smo iz crkvenih krugova, a sve nam je potvrdila i časna Kristijana Ajduković koja je otjerana pa je s njom otišla i časna Bernardina Crnogorac.
Časne sestre nikada nisu ni planirale odlazak iz Makarske što je potvrdila sestra Kristijana:
– Sve što ste naveli je istina za koju imate moju potvrdu. Nije razlog našeg odlaska nikakva tajna, a i župnik je na posljednje četiri mise kazivao da je u razgovoru s poglavaricom usuglasio da odlazim zbog ‘‘različitih situacija koje nije potrebno spominjati‘‘, a i mom zboru je rekao da nismo mogli surađivati. Mogu samo priznati da sam jako, jako tužna i ponižena – kazala je časna sestra Kristijana.
