Trebaju li se kršćani kajati? Kada ste se zadnji put pokajali? Zašto bismo se trebali svaki dan iznova kajati?
Pokajanje se čini kao prilično neugodna stvar na koju se moramo prisiliti. To je kao da uzimamo gorki lijek kada smo bolesni. Ne želimo ga uzeti, ali ga svejedno guramo u grlo, jer znamo da bi to trebao biti dobar za nas.
Tako sam razmišljao o pokajanju, sve dok nisam shvatio što je zapravo pokajanje . Ukratko, ono uključuje ove tri stvari: prepoznavanje našeg grijeha, odricanje od našeg grijeha i povratak Bogu.
Što sam više shvaćao što je pokajanje zapravo, to sam više shvaćao da je ono, zapravo, predivan dar od Boga nama.
1. Pokajanje dopušta Bogu da nas obnovi, oprosti i pročisti
Osjećao sam se nedostojnim Božjeg oprosta kada sam pao u grijeh. Pomislio bih: “Već sam vjernik, a ipak još uvijek razočaravam i iznevjerim Boga na ovaj način. Kako još uvijek mogu očekivati da mi On oprosti?”
Srećom, Bog me uvjerio podsjetivši me na ovu istinu: “Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan te će nam oprostiti grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” ( 1. Ivanova 1, 9)
Od tada sam odlučio da svaki dan priznam svoje grijehe pred Bogom, bez obzira na to koliko se osjećam “nevrijednim” ili “nečistim”, znajući da će mi oprostiti moje grijehe i očistiti me.
PROČITAJTE: Neispovjeđeni grijeh – koliko je opasno ne priznati grijeh?
2. Pokajanje nam pomaže da budemo ponizni
Smatram da kada imam problema s pokajanjem, to je često zato što u životu imam problema s ponosom. Oholost je duhovna sljepoća koja nas navodi da mislimo da su naša mjerila bolja od Božjih mjerila.
Suprotnost ponosu je poniznost, a jedna definicija toga, koja mi se jako sviđa, kaže: “Poniznost znači slaganje s istinom.” Kada se pokajem i naučim slagati se s istinom o Božjim standardima pravednosti i grijeha, rastem u poniznosti.
3. Pokajanje tjera đavla od nas
Tijekom vremena, kada sam namjerno bio neposlušan Bogu, bilo mi je puno teže vjerovati u Božje istine. Umjesto toga, glasovi krivnje, sumnje, straha i osude odzvanjali bi puno glasnije u mom srcu. Misli poput: “Bog te više ne voli”, “Ovaj put si stvarno uprskao. Bog ti neće dati drugu priliku”, nastavile bi me maltretirati ne dajući mi mira.
Ali, kada bih se pokajao i vratio Bogu, ti varljivi šapati neprijatelja počeli bi blijedjeti i opet bih ponovno bio sposobniji uočiti i primiti Božje istine.
Kada griješimo, zapravo dajemo đavlu dopuštenje da nam se približi. A kada je blizu nas, on “dolazi samo ukrasti, ubiti i uništiti.” (Ivan 10, 10)
4. Pokajanje nas vodi do punine života s Isusom
Grijeh će dovesti do duhovne smrti. Božja Riječ nam jasno govori da je “plaća grijeha smrt” (Rimljanima 6, 23), a Isus je rekao: “Ako se ne obratite, svi ćete propasti.” (Luka 13, 3)
Kada se pokajemo, pozivamo Isusa da bude u zajedništvu s nama. Nakon što je pozvao vjernike da “budu ozbiljni i pokaju se”, Isus je rekao: “Evo me! Stojim na vratima i kucam. Čuje li tko glas moj i otvori mi vrata, ući ću i blagovati s njime i oni sa mnom.” (Otkrivenje 3, 19-20)
Vječnost ne počinje kada odemo u raj. Upravo sada počinje životom s Bogom, a pokajanje nam to omogućuje.
Hoćete li se danas iznova pokajati i približiti Bogu?
