Zovem se Franck Alexander i odrastao sam u skromnoj obitelji u gradu Ardenes. Moj otac je bio nezaposlen, a majka se bavila gledanjem u karte (gatanjem).
Brat mi je bio narkoman, a ja sam bio sklon nasilju, jer sam trenirao borilačke vještine. Majka se ozbiljno bavila okultnim i često me je pozivala da mi gleda u karte.
Bila je poznata kao gatara. Radila je i sa viskom i čitala ljudima sudbinu iz dlana. Jednom je neki njen kolega, također gatalac iz karata, ponudio mojoj majci da ode na tečaj spiritizma, kako bi i time ovladala, i da je tako u stanju još više zarađivati. Vratila se kući oduševljena tečajem i počela se bavi spiritizmom (prizivanjem duhova umrlih ljudi). Broj njezinih klijenata se povećao i dosta je zarađivala. Međutim, novac kako je brzo odlazio tako je i dolazio, a u našoj kući su se počele događati čudne stvari: lonci i tave su same padale na pod, ili tijekom noći se namještaj sam pomicao po sobi.
No, i ja sam se jako interesirao za okultizam. Gutao sam knjige o parapsihologiji i pokušavao sam pomjerati papire ili savijati žlice na daljinu (telekineza). Uspijevao sam isključiti televizor i svjetlo samo riječju. Međutim, ono što mi je na početku bilo zabavno ubrzo se pretvorilo u košmar. Noću su me često grabile neke nevidljive ruke i stalno me je nešto dodirivalo. Počeo sam živjeti u strahu i stalnom užasu, iako sam bio fizički snažan i imao crni pojas u karateu, ja sam se plašio.
Prošao sam pravi pakao, doživljavao sam cijepanje ličnosti. Bio sam prepušten sam sebi i nisam znao gdje naći pomoć. Nisam se želio savjetovati s psihijatrom, jer sam bio svjestan da tablete za smirenje neće riješiti moj problem, zato što je moj problem bio duhovne prirode. I moja šestogodišnja sestra je upala u ovaj okultni svijet, pa je počela mislima okretati stolove. Noću bi se budila vrišteći od straha: imala je viđenja o čudovištima i grobljima. Cijela naša obitelj se našla u mračnom svijetu, u živom hororu, iz kojeg nismo uspijevali izići.
Jednog dana sam odlučio boriti se protiv tih sila šakama i psovkama, i osjetio sam da je nešto užasno ušlo u mene i razdijelio me iznutra.
Bio sam uvjeren da ne komuniciramo s mrtvima, već sa zlim duhovima. Ovi duhovi su govorili potpuno kontradiktorno, što je vremenom postajalo sve češće i izraženije.
Jednog jutra, u veljači 1985. godine, nakon neprospavane noći, čuo sam glas unutar mene kako mi govori: “Ustaj, vrijeme je, umri mlad!” Stao sam kraj prozora s neodoljivom željom da se ubijem i jednom zasvagda okončam sve svoje muke. Gledao sam šest katova prema dolje i spremao se skočiti.
Odjednom je u mom umu zabljesnula pomisao: “Jesi li siguran kako će tvoje patnje ovim prestati? A što ako odeš u pakao?” Prisilio sam se da zatvorim prozor i kao slomljen pao sam na koljena i svim svojim srcem zavapio k Bogu! Rekao sam: Bože, ne znam tko si ti. Ne znam jesi li Buddha, Muhamed ili Isus Krist, ali obraćam se TEBI koji si stvorio nebo i zemlju – ako postojiš, spasi me, molim te to, cijelom svojom dušom! ”
Moji roditelji su čuli čudne zvukove i došli u moju sobu. Pronašli su me uplakanog na podu. Nisu znali što čine. Moj otac bio potpuno zbunjen, a majka bespomoćna. Rekao sam majci da ću pronaći drugi stan, jer je naša kuća ukleta. Bio sam potpuno mentalno iscrpljen, jer već mjesecima nisam spavao kako treba.
U subotu ujutro, sam izašao iz stana i počeo besciljno tumarati ulicama. Susreli su me neki kršćani i dali mi nekakve brošure, koje sam odmah zgužvao i bacio. No, malo kasnije, opet sam se sreo s njima. I ovaj put sam uzeo brošuru samo da me ostave na miru, te sam otišao svojim putem. Odjednom mi se učinilo da je zapravo Bog kome sam zavapio uredio taj susret s njima. Vratio sam se natrag i rekao čovjeku koji mi je dao brošuru: “Dobar dan, gospodine. Zovem se Franck Alexander. Moja majka gata iz karata, priziva duhove, i tako dalje. Mene nazivaju vještičinim sinom. Kuća mi je ukleta od podruma do krova . Okružen sam “duhovima” koji me stalno dodiruju i čujem glasove. Situacija između mog oca i majke je vrlo napeta. Moja mala sestra noću vidi čudovišta i vrišti! Imam crni pojas u karateu i borim se na natjecanjima … Recite mi, da li vi mate rješenje za mene? ”
Čovjek mi je odgovorio: “Da, ti si pod prokletstvom, ali te Isus može osloboditi toga.” Otvorio je Bibliju i pročitao mi stih iz Ponovljenog zakona: “Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini, gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. ” (Pnz 18, 10-12)
Dok mi je čitao, bio sam uvjeren kako je to istina. Prihvatio sam njegov poziv i to večer sam došao na sastanak, gdje sam shvatio kako se među tim kršćanima nalazi netko jači od zlih duhova koji žive u meni. Na kraju sastanka pastori su se pomolili za mene i pozvali me da tražim oproštenje za svoje grijehe i priznam Isusa Krista za svoga Spasitelja i Gospodina. Činivši to, imao sam viđenje: vidio sam rijeku koja teče iz Božjeg srca i koja dolazi na mene da oslobodi cijelo moje biće. Čuo sam kako lanci pucaju i teška vrata kako se otvaraju. Obuzeo me je velik i neobičan mir i čuo sam kako mi Isus govori: “Ti si moj sluga, odabrao sam te da prenosiš Evanđelje narodima.”
(Danas, ja sam evangelizator i propovijedam Evanđelje po mnogim zemljama svijeta. Moje propovijedanje prate mnoga čuda.)
Vratio sam se kući potpuno oslobođen i pun radosti, te sam otišao navesti Radosnu vijest i mojoj majci. Ona je u tom trenutku bila zauzeta čitanjem sudbine iz šalice s jednom drugom vračarom (vješticom). Ta žena je htjela uporno da mi gata, ali ja sam joj u Isusovo ime zapovjedio da ode, i ona je doslovno istrčala van iz stana.
Pastor je posjetio moju majku i razgovarao s njom, i ona je shvatila kako je ono čime se bavi nešto što je Bog strogo zabranio. Ostavila je sve to i prihvatila Isusa Krista za svoga Spasitelja. Cijela moja obitelj se obratila Isusu, a moj otac je u jednoj Evanđeoskoj crkvi iscijeljen od čira.
Moramo razumjeti kako postoji svijet koji vidimo i svijet koji ne vidimo. Bilo da vjerujemo u to ili ne, mi smo okruženi duhovnim svijetom. Bog postoji i anđeli postoje, ali isto tako postoji i Sotona i zli duhovi. Ovi zli duhovi mogu vladati nad nama i utjecati na nas, jer smo odvojeni od Boga. Odvojeni smo od Boga zbog svog grijeha.
Ako se pokajemo i obratimo Isusu Kristu, možemo se osloboditi od djelovanja Sotone i zlih duhova. Kad je Isus umro na križu, On je umro zbog naših grijeha i da bi oni nama mogli biti oprošteni. Isus nas je izmirio s Bogom i oslobodio od vlasti smrti i Sotone. Isus je uskrsnuo iz mrtvih. Isus je pobijedio Sotonu – nitko drugi to nije učinio. Ako vjerujemo u Njega – možemo započeti živjeti novi život te imati pobjedu nad grijehom i silama tame.
Sotona i njegovi zli duhovi nas žele odvesti u pakao, a Isus u nebo. Na nama je da donesemo pravu odluku, to mora učiniti svatko za sebe – mora osobno izabrati svoju sudbinu.
