Edith Steiner, koja je preživjela holokaust, i John Mackay, škotski vojnik koji ju je spasio, proveli su zajedno više od 70 godina.
Drugi svjetski rat nije donio samo bol, patnju, zlo i ropstvo, već i nadu i ljubav. Edith Steiner i John Mackay upoznali su se u tragičnim logorskim okolnostima. Međutim, osjećaj koji ih je ujedinio omogućio im je da prevladaju poteškoće i s vjerom gledaju u budućnost.
Ljubavna priča koja se rijetko dogodi
Edith i njezina obitelj potječu iz mađarskog grada Székesfehérvára. Oni nisu imali praktički nikakvu šansu za preživljavanje – bili su Židovi – i činili su najveći broj ljudi deportiranih u koncentracijski logor Auschwitz. Sva Steinerova rodbina, osim njezine majke, odmah je poslana u plinske komore. Nacisti su joj ubili 39 članova obitelji. Žene su nekim čudom preživjele užasan selekcijski proces.
John Mackay rođen je u Glasgowu. Čovjek je odgojen i odrastao u Brightonu. Sudjelovao je u bitci za Tobruk 1941. Bio je zarobljen, ali je uspio pobjeći. Trebalo mu je godinu i pol da se vrati kući.
Kasnije je John nastavio svoju vojnu karijeru, postavši vojnik Specijalne zračne službe Velike Britanije. Dok je služio kao komandos, pomogao je u spašavanju skupine židovskih zatvorenika dok su ih nacistički čuvari vodili iz Auschwitza u drugi koncentracijski logor. Ti osuđenici su zbog nedostatka hrane bili vrlo slabi, podložni bolestima, životno ugroženi i pod prijetnjom strijeljanja.
Preko 70 godina braka, dvoje djece, sedmero unučadi
U povodu oslobođenja zarobljenika organizirana je zabava. Tamo je John, tada 23-godišnjak, primijetio mladu, lijepu djevojku. Zamolio je svog prijatelja da sazna želi li Edith plesati s njim.
“Nemam ništa protiv, ali samo ako John ima hrabrosti pozvati me osobno”, odgovorila je tada 20-godišnjakinja Edith.
Tako je započela ljubavna priča ovih mladih ljudi koja je trajala nekoliko desetljeća. Nakon završetka oružanih sukoba vratili su se u Veliku Britaniju. Živjeli su u Edinburghu, Liverpoolu, Gleneaglesu i potom u Pitlochryju. Vjenčanje para održano je 17. srpnja 1946. u Škotskoj. Par je do umirovljenja zajedno vodio hotel Atholl Arms u Pitlochryju. Zatim su se preselili u Dundee. Nikada nisu bili razdvojeni. Dobili su dvoje djece – Sharon i Petera, te sedmero unučadi i petero praunučadi. Živjeli su sretnim životom, brinući se jedno za drugo sve do smrti.
Edith je umrla od upale pluća 2017. u staračkom domu Balcarres u Broughty Ferryju, Dundee. Imala je 92 godine. John je neprestano bio uz njezin krevet, držeći svoju voljenu suprugu za ruku.
U dobru i zlu, do smrti
“Moja je majka bila iznimno obiteljski orijentirana, empatična, vrlo draga i tiha. U mladosti je radila kao krojačica”, rekla je Sharon. Kći je naglasila da Edith nikada nije govorila o svom boravku u logoru Auschwitz. “Mislim da je imala PTSP i stvarno se borila unutar sebe. Često je imala noćne more”, dodala je Sharon.
Navela je i kako se John do kraja života nije mogao pomiriti s odlaskom supruge. “Bio je potpuno izgubljen. Srećom, posljednje trenutke uspjeli su provesti zajedno. Jako mu je stalo do nje”, rekla je kći.
John je preminuo 2019. u dobi od 96 godina. Priča para živi je dokaz da je prava ljubav zaista moguća, ne samo u sreći, zdravlju i pozitivnim iskustvima, već i u bolesti i teškim trenucima života.