Svakome tko radi na spašavanju duša, želim reći sljedeće: kada Bog šalje lovorike, on zna vaše ime, on zna gdje živite i ne zaboravlja vašu adresu. Primit ćete svoju nagradu. Čovjek koji dovede jednu dušu Bogu sjat će poput zvijezda u vijeke vjekova.
U Engleskoj sam poznavao jednoga pobožnog čovjeka, starca koji je godinama bio član Parlamenta. Vidio sam ga baš prije nego je umro i tada mi je rekao: “Gipsy Smithe, znaš, kad bih mogao još jednom živjeti, radio bih izravno na duhovnoj dobrobiti ljudi, a ne na svjetovnoj.”
Rekao sam mu da neće izgubiti svoju nagradu ako je dao i čašu hladne vode nekom učeniku.
Rekao sam mu isto tako da je Isus rekao za odijevanje golih, posjećivanje bolesnih i hranjenje gladnih: “Meni ste učinili …”
Rekao sam mu da ako se s nekim rukovao u duhu “Neka te Bog blagoslovi”, podigao je tu osobu.
Ne možete obrisati suzu malom djetetu, a da ne pomognete anđelima poljupcem pretvoriti tu suzu u dragulj, uzdah u pjesmu.
Ne možete razderati staru haljinu i načiniti haljinu za siroče a da ne stavite plašt bez šavova na Isusa.
Ne možete podijeliti koricu kruha s nekim tko je gladan a da ne učinite dobro. “Bio sam gladan i nahranili ste me.”
Ne možete moliti uz krevet nekoga tko je bolestan a da ne učinite dobro. “Bio sam bolestan i posjetili ste me.” To sam rekao onom starcu. A on je odgovorio: “Znam da je to istina.
U ispunjavanju ovozemaljskih potreba, mnogo sam učinio i vjerujem da će onima koji su pridonosili ovozemaljskom dobru biti dopušteno služiti Bogu u njegovu hramu, ali će oni, koji su mnoge doveli k pravednosti, sjati poput zvijezda u vijeke vjekova, a ja bih radije bio onaj koji sja, nego onaj koji služi.” Starac je bio u pravu.
Autor: Gipsy Smith
