Ispovijestima iz Daruvara od kojih zastaje knedla u grlu kao da nema kraja. Jednu takvu je podijelio zaposlenik Zavoda za hitne medicinu BBŽ koji je molio za anonimnost. Ovaj vozač saniteta bio je na terenu u Pakracu kad je saznao za masakr u Daruvaru.
“Kolegica i ja smo prevozili pacijente kad smo čuli što se dogodilo. Skamenili smo se kad smo shvatili da je do pucnjave došlo u domu u kojem su smještene i moja i njezina baka. Bile su cimerice”, prisjeća se potresnih trenutaka sugovornik za Mojportal.
Kaže kako je spomenuta medicinska tehničarka odmah počela zvati kolege po okolnim zdravstvenim ustanovama ne bi li došla do koje korisne informaciju o stradalima. Tako je doznala da je njezina baka teško ranjena te da je kolege iz daruvarske Hitne voze u virovitičku bolnicu.
“Bila je izvan sebe i u šoku jer je znala da situacija nije dobra. Ostavio sam je kod kuće s obitelji, a kasnije sam čuo kako je njezina baka preminula”, prisjeća se zaposlenik Zavoda.
Prizor koji će pamtiti do kraja života
On sam nije uspio doznati ništa o svojoj baki te je, kaže otišao u Zavod kako bi vidio može li ikako pomoći. On i kolege uskoro su dobili informaciju kako preživjele starice iz doma u kojem je došlo do pucnjave treba prebaciti u Veteranski centar. Uputio se onamo sanitetskim vozilom, a kad je ušao u dom ugledao je prizor koji će pamtiti do kraja života.
“Među ubijenima sam vidio i svoju baku. Ona je poginula na mjestu događaja. Imala je 92 godine”, priča sugovornik koji je potresen svime što je u ponedjeljak doživio. Iako ga je saznanje da je izgubio dragu osobu, i to na krajnje okrutan način, na trenutak izbacilo iz takta, znao je da se mora brzo pribrati.
“Radim takav posao na kojem moram biti spreman na sve. To je jednostavno tako. Znam sam da je u tom trenutku najvažnije da s tog groznog mjesta odvedemo preživjele žene. Te su starice bile izvan sebe od straha i šoka, mnoge su bile paralizirane, nisu mogle govoriti. Bila im je potrebna pomoć”, prisjeća se.
Zbog toga je i nastavio obavljati svoj posao, kao da se ništa nije dogodilo. Da stvar bude zanimljivija, jučer i danas je bio na poslu, a obišao je i prijateljice svoje bake u Veteranskom centru.
Tuga i nevjerica
“Rekao sam i ljudima koji ondje rade da im moji kolege i ja stojimo na raspolaganju 24 sata dnevno. Ovo je jako teška situacija da čitav Daruvar, nikad nismo doživjeli nešto ovakvo, moramo biti jednu uz druge”, kaže on.
Teško mu je, i zbog bake, ali i svih drugih koji su stradali. Poznavao je i ubijenog njegovatelja Damira Fijalu.
“Kakav krasan čovjek, vrijedan, pošten, uvijek nasmijan. Nikada mu ništa nije bilo teško učiniti za druge. Ne mogu vjerovati da ga više nema”, kaže.
Tijela ubijenih u pohodu pomahnitalog ubice Krešimira Pahokija bi iz Bjelovara, gdje su nakon pokolja poslana na obdukciju, trebala biti vraćena u Daruvar. U svoj grad koji je zanijemio od boli i u kojem je u srijedu proglašen Dan žalosti.
